Dok se veštačka inteligencija sve više koristi za planiranje putovanja, poslovne analize i uređivanje doma, pojedinci počinju da je angažuju i za mnogo ozbiljnije zadatke. Jedan od takvih primera dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, gde je novinar Stjuart Tompson odlučio da proda porodičnu kuću bez pomoći klasičnog agenta za nekretnine.

Umesto stručnjaka iz branše, tokom čitavog procesa oslanjao se na Gemini, četbot kompanije Google, koji mu je služio kao digitalni savetnik. Od sastavljanja oglasa i određivanja strategije prodaje do analize ponuda i pregovora sa kupcima, veštačka inteligencija bila je uključena u gotovo svaki korak.

Tompson i njegova supruga želeli su da prodaju kuću sa tri spavaće sobe i dva kupatila u dolini Hadson u saveznoj državi Njujork. Pre nego što su doneli konačnu odluku, razgovarali su sa nekoliko agenata za nekretnine, ali ih ponuđene procene nisu uverile da će postići željenu cenu. Dodatni razlog za odustajanje od saradnje bile su visoke provizije koje su morali da plate.

Prema njihovoj proceni, nekretnina je vredela oko 550.000 dolara. Iako je Tompson kasnije priznao da je ta procena bila više intuitivna nego zasnovana na preciznoj analizi tržišta, odlučio je da rizikuje i sam vodi proces prodaje.

Veštačka inteligencija pomogla mu je da pripremi oglas, pronađe profesionalnog fotografa, organizuje prikazivanje kuće i bolje razume terminologiju koja se koristi na tržištu nekretnina. Za objavljivanje oglasa platio je oko 200 dolara, što je neuporedivo manje od iznosa koji bi izdvojio za brokerske usluge.

Iako nije sve prošlo bez greške, Tompson ističe da je najveća vrednost AI alata bila u donošenju odluka tokom pregovora. Kako navodi, Gemini mu je pružio način razmišljanja koji je karakterističan za ljude sa dugogodišnjim iskustvom u prodaji i pregovaranju.

Posebno ga je iznenadio savet koji je dobio kada je razmatrao komunikaciju sa potencijalnim kupcima. Veštačka inteligencija upozorila ga je da izbegava izjave poput „ne igram igre“ ili „ne pokušavam da iskoristim vašu ponudu“, jer takve formulacije kod druge strane mogu izazvati nepoverenje i ostaviti utisak neiskustva.

Kako je interesovanje kupaca raslo, Tompson je uz pomoć AI alata analizirao pristigle poruke i organizovao brojne zahteve za razgledanje nekretnine. U jednom trenutku pojavio se veliki broj zainteresovanih kupaca, što ga je navelo da posumnja da je cenu možda postavio prenisko.

Međutim, Gemini je procenio da je upravo niža početna cena mogla da podstakne konkurenciju među kupcima i stvori efekat svojevrsne aukcije. Pokazalo se da je takva procena bila opravdana, jer su pristigle tri ponude, a sve su bile više od tražene cene.

Prilikom izbora kupca, veštačka inteligencija nije preporučila najvišu ponudu, već onu koja je imala najveće šanse da se uspešno realizuje. Prema analizi četbota, sigurnost zaključenja posla bila je važnija od male razlike u ceni.

Na kraju su Tompson i njegova supruga prihvatili ponudu vrednu nešto više od 600.000 dolara. Kada su uračunate uštede na provizijama i viša prodajna cena od očekivane, procenili su da su ostvarili finansijsku korist veću od 90.000 dolara.

Ipak, jedan deo procesa nisu želeli da prepuste tehnologiji. Za pravne aspekte transakcije angažovali su advokata kako bi bili sigurni da će sva dokumentacija i ugovorne obaveze biti pravilno završene.

Zanimljivo je da je nakon prodaje jedan agent za nekretnine procenio da je porodica možda mogla da zaradi i znatno više. Prema njegovom mišljenju, kuća je prerano prodata i mogla je da dostigne cenu veću za čak 225.000 dolara. Tompson, međutim, smatra da takve procene nisu realne i da je konačni rezultat, uz izbegnute provizije, bio veoma povoljan za njegovu porodicu.

Njegovo iskustvo pokazuje da veštačka inteligencija sve češće postaje ozbiljan alat u poslovnim odlukama, pa čak i u oblastima koje su do skoro bile rezervisane isključivo za stručnjake sa dugogodišnjim iskustvom, piše Jutarnji.hr.