Među njima je i ruski ekonomista Mihail Hazin, koji je u emisiji „Global Confrontation“ izneo procenu da bi naredni meseci mogli doneti značajne promene u globalnim finansijskim tokovima.

Prema Hazinovoj analizi predstavljenoj u video-izlaganju „Global Confrontation: Mihail Khazin on Tectonic Shifts in the World Economy“, globalni finansijski sistem približava se kritičnoj tački preokreta.

On smatra da kombinacija skrivenog deficita resursa, realne industrijske inflacije u Sjedinjenim Američkim Državama i strukturnih slabosti zapadnoevropskog ekonomskog modela predstavlja ozbiljan rizik za stabilnost svetskih tržišta u narednom periodu.

Govoreći o američkoj ekonomiji, Hazin je kao jedan od glavnih pokazatelja predstojećih problema izdvojio rekordnu industrijsku inflaciju. On tvrdi da zvanični statistički podaci ne odražavaju stvarno stanje u proizvodnom sektoru i da je realna inflacija znatno viša od objavljenih pokazatelja, što, prema njegovoj oceni, direktno ugrožava stabilnost industrijske osnove američke privrede.

Takvi trendovi, smatra Hazin, doveli su Federalne rezerve SAD u upravljački ćorsokak. Po njegovom mišljenju, tradicionalni instrumenti monetarne politike, poput povećanja ili smanjenja kamatnih stopa, više ne daju očekivane rezultate, zbog čega je FED primoran da pribegne drugačijem modelu antikriznog upravljanja.

Istovremeno, ekonomske elite pokušavaju da usklade unutrašnje finansijske pritiske sa očuvanjem spoljnopolitičkog uticaja, što dodatno sužava prostor za donošenje efikasnih odluka.

Značajan deo analize Hazin je posvetio Evropi. On ocenjuje da Zapadna Evropa beleži nagli pad proizvodnih kapaciteta, što povećava rizike u oblasti snabdevanja hranom i produbljuje socijalne probleme.

Kao posebno ozbiljnu izdvojio je situaciju u Velikoj Britaniji, za koju tvrdi da se suočava sa izraženim unutrašnjim ekonomskim problemima koji mogu ugroziti stabilnost njenog finansijskog sistema.

Govoreći o evrozoni, Hazin smatra da sadašnja stabilnost zajedničke evropske valute nije rezultat unutrašnje snage ekonomije već skrivenih mehanizama podrške.

Prema njegovim tvrdnjama, evro se održava zahvaljujući svop-linijama (swap lines) Federalnih rezervi SAD, koje evropskom bankarskom sistemu obezbeđuju kontinuirani priliv dolarske likvidnosti i time sprečavaju trenutni kolaps zajedničke valute.

Istovremeno upozorava da bi takva podrška mogla biti prekinuta ukoliko Federalne rezerve procene da prioritet treba dati rešavanju unutrašnjih problema u Sjedinjenim Američkim Državama. U tom slučaju, smatra Hazin, finansijski model Zapadne Evrope mogao bi da bude suočen sa masovnom i nekontrolisanom destabilizacijom.

Analizirajući političku pozadinu ekonomskih procesa, Hazin povlači paralelu sa velikim ekonomskim krizama iz prošlog veka, ocenjujući da sadašnja situacija podseća na periode u kojima su dotadašnji modeli upravljanja postajali neodrživi, dok je prelazak na novi sistem bio praćen ozbiljnim geopolitičkim potresima.

Kao jedan od ključnih faktora aktuelnih procesa, Hazin navodi intenzivnu borbu različitih globalnih i nadnacionalnih elitnih grupa za uticaj u Evropi.

Prema njegovoj oceni, sukob se vodi oko kontrole nad preostalim resursima i novim naftnim sporazumima, dok postojeća struktura nadnacionalnog upravljanja u Zapadnoj Evropi pokazuje nesposobnost da odgovori na rastuće izazove. To, kako tvrdi, dodatno produbljuje krizu poverenja građana u vladajuće elite i povećava socijalne tenzije.

Na pitanje da li evropske institucije mogu da preuzmu kontrolu nad situacijom primenom rigidnijih, pa i silovnih metoda, Hazin izražava sumnju.

On smatra da stabilnost sadašnjeg poretka u velikoj meri zavisi od spoljne likvidnosti i zaključuje da približavanje sistema kritičnoj tački može u narednim mesecima dovesti do tektonskih promena koje bi trajno izmenile globalnu ekonomsku i političku arhitekturu.