Aktuelna kriza na tržištu goriva pokazala je da svet, uprkos sankcijama i višegodišnjim pokušajima da potisne Moskvu iz globalne trgovine energentima, i dalje snažno zavisi od Rusije, ocenjuje američki Si-En-En.

Problem više nije u nedostatku sirove nafte. Nafte na tržištu ima, ali nema dovoljno postrojenja koja mogu da je pretvore u dizel, benzin i avionsko gorivo. Kada su iz sistema počele da ispadaju rafinerije na Bliskom istoku i u Rusiji, tržište je ostalo bez rezervnih kapaciteta, a cene derivata naglo su krenule naviše.

Rusija učestvuje sa oko 12 odsto u svetskom izvozu dizela. Nakon ukrajinskih napada na ruske rafinerije, proizvodnja je, prema podacima koje je izneo Si-En-En, smanjena za oko 800.000 barela dnevno. Moskva je potom potpuno obustavila izvoz dizela kako bi raspoloživo gorivo zadržala na domaćem tržištu.

Nestala ruska isporuka, cene odmah poletele

Posledice ruske odluke odmah su se osetile širom sveta, uključujući Sjedinjene Američke Države i Evropu, koje više ne kupuju rusko gorivo direktno.

Fjučersi na dizel u SAD skočili su za 11 odsto, na oko 154 dolara po barelu, dok je razlika između evropske cene dizela i sirove nafte Brent dostigla rekordnih 60,77 dolara po barelu. Rusija je pre zabrane bila drugi najveći svetski izvoznik dizela, odmah iza SAD.

To je suština zavisnosti o kojoj govori Si-En-En. Kada ruski dizel nestane, njegovi veliki kupci, poput Brazila i Turske, moraju da traže gorivo u Americi, Aziji i drugim delovima sveta. Time ulaze u direktnu borbu sa evropskim uvoznicima za iste količine i podižu cene čak i državama koje godinama tvrde da više ne zavise od Moskve.

Sankcije su, dakle, promenile pravce trgovine, ali nisu uklonile rusko gorivo iz globalne računice. Ruski derivati sada često stižu na druga tržišta, dok se zemlje koje su ih ranije kupovale direktno snabdevaju iz izvora na koje su preusmereni bivši ruski kupci.

Svet ima naftu, ali nema gde da je preradi

Si-En-En navodi da je rad svetskih rafinerija oko deset odsto ispod nivoa pre izbijanja rata na Bliskom istoku, što predstavlja gubitak od približno 8,4 miliona barela prerade dnevno. Istovremeno su oštećena brojna postrojenja u regionu, dok su ukrajinski dronovi mesecima gađali ruske rafinerije.

Zbog toga velike količine sirove nafte same po sebi više ne garantuju stabilno snabdevanje. Nafta mora da prođe kroz složena industrijska postrojenja pre nego što postane dizel za kamione i traktore, benzin za automobile ili kerozin za avione.

Dizel je posebno važan jer pokreće teretni saobraćaj, poljoprivredne mašine, građevinsku opremu, industriju i rezervne električne generatore. Svaki njegov skok brzo se preliva na cene transporta, hrane i gotovo sve robe na tržištu.

Ni Amerika nema rezervne kapacitete

Kriza je otkrila i slabost Sjedinjenih Američkih Država. Iako su najveći svetski proizvođač nafte i izvoznik dizela, Amerikanci decenijama nisu izgradili novu veliku rafineriju sa kompletnim prerađivačkim kapacitetima.

Poslednje takvo postrojenje otvoreno je 1977. godine u Gerivilu, u Luizijani. Reč je o Maratonovoj rafineriji, koja je kasnije proširena i danas može da preradi 617.000 barela dnevno. U međuvremenu su građena manja postrojenja i proširivane stare rafinerije, ali nije nastao novi veliki sistem koji bi mogao brzo da nadoknadi gubitke na svetskom tržištu.

Američke rafinerije već proizvode gorivo za Evropu, Aziju i Australiju. Kada Brazil, Turska i drugi bivši kupci ruskog dizela počnu da traže dodatne američke količine, za evropsko i domaće tržište ostaje manje goriva.

Kriza je zato pokazala ono što su zapadne zemlje pokušavale da prikriju: Rusija nije samo veliki proizvođač sirove nafte, već jedan od ključnih snabdevača gotovim gorivom. Njeno povlačenje sa tržišta ne pogađa samo njene direktne kupce, već pokreće lanac nestašica i poskupljenja širom sveta.

Zaključak Si-En-Ena je jasan - svet sada nema samo problem sa naftom, već sa gorivom, a ruska odluka da zatvori izvoznu slavinu pokazala je koliko globalno tržište i dalje zavisi od Moskve.