U julu u Hongkongu je počeo sa radom novi sistem za kliring i poravnanje u zlatu, koji je povezan sa berzom zlata u Šangaju.

Taj sistem omogućiće korisnicima da menjaju lokalnu valutu juan u zlato i obrnuto, što će, smatra se, imati značajne posledice po status te valute u svetu, odnosno, doprineti jačanju poverenja u nju i njenoj internacionalizaciji. 

Istovremeno, taj sistem će imati i posledice po cenu zlata - omogućiće veći uticaj Kine i uopšte Azije, gde je potražnja za tim dragocenim metalom decenijama veća nego drugde u svetu, na formiranje njegove cene. Odnosno, mehanizam za kliring u Hongkongu će doprineti ispravljanju nepravilnosti o kojoj se u Kini odavno govori otvoreno - reč je o paradoksu, koji je kratko i jasno izražava poznata krilatica koja se pripisuje nekadašnjem šefu berze zlata u Šangaju Hsu Luodeu i koja kaže da "Azija kupuje zlato, a Zapad mu određuje cenu". 

Jer, tradicionalno, pored Kine, i Indija, pa i Tajland su veliki potrošači zlata, jer u njima postoji kult zlatnog nakita i novčića i puno radionica koje se bave njegovom obradom, dok su prilično spekulativna tržišta u Londonu i Njujorku do sada bila ta na kojima se praktično određivala cena zlata.

Brojne reforme u vezi zlata

Pored uvođenja novog sistema za kliring i poravnanje, u Kini su u poslednjih nekoliko meseci primetni i drugi potez usmereni na učvršćivanje i konsolidaciju tržišta zlata.

Nekoliko najvećih kineskih banaka u poslednjih nekoliko meseci su ukinuli trgovinu zlatnim sertifikatima za male ulagače (obične građane), kako bi zaštitile sebe i svoje klijente od iznenadnih i krupnih gubitaka u spekulaciji u vezi vrednosti zlata, ali i tržište zlata u svojoj zemlji učinile zdravijim i otpornijim na fluktuacije. naime, sertifikati koji bi trebali da budu dokaz o posedovanju zlata sami po sebi nisu zlato i mogu se falsifikovati ili izdavati bez fizičkog pokrića u zlatu, pa njihovo suzbijanje doprinosi eliminaciji korupcije i spekulacije, te objektivnijem određivanju cene tog metala. 

Dalje, Narodna banka Kine je nedavno ukinula praksu kontrole iznošenja zlata iz zemlje, u kojem je svako ko je želeo da ponese taj plemeniti metal u inostranstvo morao prvo da vlastima podnese zahtev sa obrazloženjem. Time je liberalizovano i prenošenje fičkog zlata u Hongkong, što će unaprediti likvidnost tamošnjeg sistema.

U tom velegradu sa oko sedam i po miliona stanovnika žele da izgrade trezore u kojima će moći da bude smešteno čak 2.000 tona metričkih tona zlata, što će omogućiti da plaćanje i trgovina na kineskoj berzi zlata budu vršeni u dobroj meri u pravom zlatu, a ne papirnim sertifikatima, koji su podložni manipulaciji. 

Mreža trezora zlata širom sveta - za dedolarizaciju trgovine s inostranstvom i internacionalizaciju juana

Takođe, pored tih trezora u Hongkongu, Kina je, smatra se, potpisala ugovore o uspostavljanju trezora za čuvanje zlata i u nekoliko stranih država, poput Singapura, Saudijske Arabije i Švajcarske. Oni će omogućiti mušterijama koje trguju sa njom u juanima da iste, ako to žele, zamene za zlato.

Ovo je od suštinskog značaja kada je u pitanju dedolarizacija, odnosno, prelazak trgovine na kineski juan, jer omogućava stranim klijentima koji, nakon što su prodali svoju robu Kinezima, ne žele da drže juan ili za njega kupe kinesku robu, da taj višak koji imaju u kineskoj valuti zamene za (pravo, fizičko) zlato.

Tako dolazimo do činjenice pomenute na početku teksta da je akumulacija zlata i uspostavljanje sistema za trgovinu njime usmereno pre svega na jačanje kineske valute juana i njenu internacionalizaciju, čime se jača otpornost Pekinga na ekonomske sankcije i finansijske pritiske iz Vašingtona, pod kojima se, recimo, sada nalazi Rusija. Istovremeno, kineska država se time štiti i od eventualnog kraha dolara, do kojeg može doći zbog prezaduženosti američke države i rastuće inflacije u SAD.

Zlato - stara ljubav

Afinitet kineske centralne banke i ekonomskih (i političkih) subjekata prema zlatu nije novitet. Naime, Kina je počela da akumuliše zlato, tvrde stručnjaci, još početkom osamdesetih godina prošlog veka, nakon ekonomskog otvaranja prema inostranstvu, u doba vladavine i reformi koje je pokrenuo Deng Sjaoping. Reč je o kupovinama tog metala u inostranstvu koje su vršene ne samo zvanično za potrebe centralne banke, već i nezvanično, za potrebe armije, partije, itd.

Po njima, monetarne vlasti u NR Kini su tada ocenile da se podvajanje dolara od zlatne podloge izvršeno početkom sedamdesetih i uvođenje fijat valuta, koje su umesto na nekom dragocenom metalu zasnovane prosto na saglasnosti ili dogovoru o njihovoj vrednosti, mora nekad u budućnosti završiti lomom tih valuta.

Kinezi su tada iskoristili to što su u Vašingtonu bili voljni da se oslobode (dela) svojih rezervi zlata i zauzvrat uzmu dolare - sistematskom prodajom zlata inostranstvu za sopstvenu valutu Amerikanci su jačali potražnju za dolarom i tako ga praktično podupirali u uslovima kada se on više nije oslanjao na zlato.

U periodu do 2002. godine u Kini uvoz zlata iz inostranstva nije bio dozvoljen privatnicima, tako da se država nije suočavala sa konkurencijom privatnog sektora u tim nabavkama. Te godine, međutim, otvorena je berza zlata u Šangaju i dozvoljen uvoz privatnicima. Od tada, po nekim procenama, kineske kompanije su uvezle oko 28.000 tona zlata. Od 2014. u trgovinu na toj berzi su se uključili i stranci.

Treba i reći da je Kina naporno radila na ulaganju u kupovinu i razvoj rudnika zlata i da je 2007. godine pretekla Južnu Afriku i zauzela prvo mesto u svetu među proizvođačima zlata. Ona taj tron drži i danas - po podacima Svetskog saveta za zlato, Kinezi su prošle godine iskopali oko 384 tone tog dragocenog metala, te iza sebe ostavili Rusiju sa 345 tona i Australiju sa 293.

Ubrzanje kupovine zlata

Mada je jasno da u Kini već decenijama akumuliraju zlato, nije poznato koliko tog metala poseduju kineska država, razne organizacije i privredni subjekti.

Recimo, mada Narodna banka Kine zvanično ima oko 2.300 tona zlata, mnogi ekonomisti u Istočnoj Aziji veruju da je prava cifra višestruko veća, te da verovatno prelazi 5.000.

Procene zasnovane na raznim parametrima, kao što su količina zlata koje se razmenjuje na berzi u Šangaju ili količina zlata koju proizvode rudnici u vlasništvu kineskih kompanije, itd. govore o preko 70.000 tona u posedu raznih kineskih subjekata.

I dok su to manje-više spekulacije, ono što je sigurno je to da su kineska centralna banka i firme intenzivirale kupovinu zlata nakon što je Zapad 2022. godine zamrzao (i praktično oduzeo) rusku imovinu u novcu i hartijama od vrednosti koja je čuvana u inostranstvu, kao i da je novi podsticaj za nabavke plemenitog metala za Kineze bilo uvođenje novih Trampovih carina prošle godine. 

Konkretno, Narodna banka Kine je u junu ove godine je kupila, smatra se, 16 tona zlata, dok je ukupni uvoz tog metala u Kinu, po izveštavanju agencije Blumberg koje se oslanja na podatke kineske carine, iznosio 173 tone, što je najviše u poslednje dve godine.

U prvih šest meseci ove godine u Kinu je uvezeno oko 820 tona zlata - to je drugi najveći šestomesečni rezultat ikada i svega deset tona slabiji rezultat od rekordnog, koji je ostvaren u istom periodu u 2024. godini.