U Pragu je završena izgradnja oko 660 stanova namenjenih zaposlenima u javnom sektoru. Cilj projekta je da ljudi koji rade u važnim gradskim službama, poput zdravstva, obrazovanja, policije i komunalnih delatnosti, dobiju mogućnost da žive u gradu po pristupačnijim uslovima.

Posebnost ovog modela je što stanovi nisu namenjeni svim građanima po istim uslovima, već određenoj grupi zaposlenih. O tome ko će ih koristiti odlučuju klinike i druge javne službe, koje sa investitorom sklapaju okvirne ugovore. Na taj način povoljnije stanovanje postaje i način da se zaposlenima u javnim službama olakša život u gradu u kojem su tržišne kirije visoke.

Kirije 20 odsto ispod tržišnih

Investitor je kompanija ćerka jedne češke banke, a projekat se oslanja na evropske subvencije i dugoročnu finansijsku konstrukciju. Računica je napravljena za period od oko 40 godina, što omogućava da se zakupnine planiraju na nivou približno 20 odsto nižem od tržišnog.

Stanovi su energetski efikasni, a model je osmišljen tako da povoljnija cena zakupa ne bude samo kratkoročna mera. Naredni slični projekti u Pragu već su u fazi planiranja, što pokazuje da grad ovaj pristup posmatra kao deo šire politike stanovanja.

Beč ima mnogo veći fond subvencionisanih stanova

Prag nije jedini evropski grad koji pokušava da ograniči pritisak visokih kirija. Beč se oslanja na znatno veći fond gradskih i subvencionisanih stanova. Gradske vlasti direktno izdaju oko 220.000 stanova, dok se još oko 200.000 vodi kao subvencionisani stambeni prostor. Prema podacima navedenim u analizi, oko 60 odsto stanovnika Beča živi u nekom od tih oblika stanovanja.

Takav sistem omogućava da veliki broj stanara ne zavisi isključivo od cena na slobodnom tržištu. Grad na taj način održava značajnu ponudu stanova sa regulisanim ili subvencionisanim zakupninama, dok se istovremeno smanjuje pritisak na domaćinstva koja bi na tržištu morala da izdvoje veći deo prihoda za stanovanje.

Bazel koristi javno zemljište

Drugačiji pristup primenjuje švajcarski Bazel, gde se značajan deo zadružnih stanova gradi na javnom zemljištu. Takav model omogućava da investitori ne moraju da plaćaju visoku tržišnu cenu parcele, što smanjuje deo troškova koji bi inače mogao da bude uračunat u cenu zakupa.

Slične modele pokušavaju da razvijaju i drugi evropski gradovi, među kojima su Barselona i Lisabon. Zajednička ideja je povećanje ponude stanova koji nisu u potpunosti izloženi tržišnim cenama, bilo kroz javno zemljište, subvencije, gradske investicije ili saradnju sa privatnim investitorima.

Pariz kupuje zgrade i pravi stanove

Pariz je odlučio da deo problema rešava kupovinom postojećih nekretnina. Grad od 2014. godine koristi pravo preče kupovine kako bi povećao broj socijalnih stanova u delovima grada u kojima je pritisak na stanare posebno izražen. Cilj je da njihov udeo do 2035. godine dostigne 30 odsto.

Pored toga, Pariz i okolne opštine kupuju poslovne objekte koji više nemaju prvobitnu namenu i pretvaraju ih u stambeni prostor. U širem području glavnog grada Francuske postoji 61 takav projekat, koji bi prema navedenim procenama mogao da obezbedi do 8.200 novih stanova.

Gradovi traže različita rešenja

Primeri Praga, Beča, Bazela i Pariza pokazuju da evropski gradovi koriste različite modele kako bi povećali dostupnost stanovanja. Negde se grade novi gradski stanovi, negde se koristi javno zemljište, dok se drugde kupuju postojeće zgrade i prenamenjuju u stambene objekte.

Zajednički cilj ovih programa jeste povećanje broja stanova koji su dostupniji ljudima sa primanjima koja ne mogu lako da prate tržišne kirije. Koliki će njihov uticaj biti na ukupno tržište zavisi od obima programa, potražnje, dostupnosti zemljišta i načina finansiranja, ali Prag je svojim projektom pokazao jedan od načina da određene kategorije zaposlenih dobiju zakup po ceni 20 odsto nižoj od tržišne, piše Blic.