Ipak, nakon nekoliko decenija rada u inostranstvu dolazi pitanje koje postaje sve važnije – kolika će biti penzija i gde će penzioner provoditi stare dane.

Jedno pitanje pokrenulo brojne komentare

U Facebook grupi „Balkanci u Nemačkoj“ jedan korisnik otvorio je upravo ovu temu. Pitao je da li se isplati raditi čak 40 godina u Nemačkoj ukoliko je rezultat penzija od oko 1.100 evra.

Pitanje je brzo izazvalo različite reakcije. Deo učesnika rasprave smatra da se vrednost rada u Nemačkoj ne može posmatrati samo kroz iznos buduće penzije, jer su tokom radnog veka mnogi imali mogućnost da štede i ulažu u nekretnine ili drugu imovinu.

Za neke je ključna imovina stečena tokom rada

Jedna od učesnica ukazala je na to da ljudi koji rade u Nemačkoj često tokom decenija uspeju da obezbede kuću ili stan u zemljama porekla.

U tom slučaju, kako je navela, penzija od 1.100 evra dobija potpuno drugačiji značaj ukoliko penzioner više nema trošak kirije ili se nakon odlaska u penziju vrati u svoju zemlju.

Drugi učesnik rasprave imao je drugačiji pogled. Istakao je da bi takav iznos bio znatno teži za život ukoliko bi penzioner ostao u Nemačkoj, dok bi povratak u zemlju porekla mogao značajno promeniti svakodnevne troškove.

Koliko znači gde provodite penziju

Upravo mesto u kojem čovek provodi penzionerske dane postalo je jedna od glavnih tema komentara.

Učesnici rasprave navodili su da isti iznos penzije nema istu kupovnu moć u Nemačkoj i na Balkanu. Zato su pojedini smatrali da se finansijska slika mora posmatrati zajedno sa imovinom koju je čovek stekao tokom rada, kao i troškovima života nakon penzionisanja.

Drugi komentari bili su mnogo kritičniji prema ideji da je 40 godina rada u inostranstvu opravdano ukoliko je krajnji rezultat penzija od 1.100 evra.

Pojedini savetuju dodatni izvor prihoda

U raspravi se pojavio i drugačiji pristup planiranju starosti. Jedan od korisnika poručio je da tokom 40 godina rada ne treba računati isključivo na penziju.

Kao jedan od primera naveo je ulaganje u nekretnine. Ideja je da se tokom radnog veka kupi stan, eventualno uz kredit, a zatim da se prihod od izdavanja koristi za pokrivanje dela troškova i otplatu kredita.

Prema njegovom komentaru, na taj način čovek na kraju radnog veka može imati dodatnu imovinu koju može da koristi, izdaje ili proda. Istovremeno, naglašeno je da takav model nije jednostavan i da nekretnina zahteva održavanje i dodatne troškove.

Penzija nije jedina računica

Rasprava među gastarbajterima pokazuje da se odlazak u Nemačku i decenije provedene na radu u inostranstvu ne mogu posmatrati samo kroz jednu cifru.

Za neke je najvažnija visina penzije, dok drugi u računicu uključuju štednju, nekretnine, eventualne druge prihode i troškove života u zemlji u kojoj planiraju da provedu starost.

Zbog toga je pitanje o penziji od 1.100 evra pokrenulo mnogo širu temu: šta čoveku zapravo ostaje nakon 40 godina rada u inostranstvu i koliko će mu stečena imovina promeniti život kada prestane da radi, prenosi telegraf.