Tog 14. januara 2021. godine, Ivan Trifunović se vratio oko 3 sata ujutru sa žurke koju su on i Damir Ibrahimović zajedno organizovali, a onda, sa očevog telefona pozvao Damira i izašao iz stana.

Peške je išao trotoarom, kada je u 3.46 Damir naišao, zaustavio se i peške krenuo ka drugu. Kada su se sreli, izvadio je nož i ubo Ivan u levu stranu grudnog koša, nakon čega se Ivan okrenuo i počeo da beži nazad, a Damir krenuo za njim da ga juri.

U tom trenutku je naišao Ivanov otac koji je krenuo da traži sina. Zatekao ga je bez svesti, a Damir se pravio da pomaže drugu. Zajedno su ga uhvatili za ruke i dovukli do Damirovog automobila i odvezli u Urgentni centar. Nažalost, Ivan je tamo preminuo.

 

Dragiša Trifunović, otac ubijenog Ivana kaže da njegova porodica ne može da shvati šta se kobnog dana dogodilo.

- Ivan je u detinjstvu bio kao i sva ostala deca, nije bio problematičan, nije bilo svađe, svi zajedno su odrasli. Imao je dve sestra koje su bile mnogo vezane za njega, starije su i čuvale su ga, pazile i mnogo volele, nikad nismo imali problema - započeo je svoju ispovest Dragiša prošle godine za Republiku.

Kako je rekao, Ivan i Damir su bili najbolji drugovi, dželata svog sina je gledao kao rođeno dete.

- Odrasli su zajedno na pesku, poznavali smo ga i mi, gledao sam ga kao svoje dete, odrastali su na tom istom igralištu. Od malih nogu do poslednjeg dana se nisu razdvojili. Jeli su zajedno, družili se, stalno je bio sa njim, konstantno. Samo čujemo kada sa vrata poviče: "Idem kod Dače", "Dolazi Dača". Sve sam mogao da pomislim, ali da će on ovako nešto da mi uradi - nikada.

Otac Ivana Trifunovića je ispričao do detalja šta se dogodilo kobne noći.

- Ivan me je zvao sa posla i tražio mi je da pronađem prase, da imaju, jer slave srpsku Novu godinu kod Dače na imanju. Damir, Ivan i ja smo otišli po prase i ja sam im ostavio. To je bio poslednji put da sam ga video živog. Znao sam gde su bili, čuli smo se jednom. Supruga i ja smo legli da spavamo. Ivan je došao kući, skinuo jaknu i patike, međutim uzeo je telefon u nekom trenutku, obukao se i izašao iz stana. Mene je supruga probudila i rekla da je Ivan izašao. Obukao sam se i krenuo napolje, znao sam da je malo popio i mislio sam da je otišao da isprati drugare na tramvaj. Bilo je sve mirno i tiho - objasnio je Trifunović i dodaje da je video Damira u kolima:

- Projurio je pored mene, pomislio sam da se vozaju pijani. U jednom trenutku sam čuo samo "Džane, izdrži!". Prišao sam i video da Damir drži Ivana, pitao sam šta se desilo, on je rekao da ga je zakačio čašom slučajno. Ivan je pao i klonuo, ubacili smo ga u automobil i otišli u Urgentni centar. Damir je sve vreme pričao "Jak je Džane, izdržaće on". Lekari su mu radili reanimaciju, donosili su krv, sve su pokušali. Dok smo bili u Urgentnom pojavio se njegov otac koji ga je izveo napolje. U jednom trenutku je izašla doktorka i rekla: "Sve smo pokušali, ali nismo uspeli da ga spasemo". Ispod Ivanovog kreveta je bila lokva krvi.

Dragiša ističe da Damir i njegov otac nisu hteli da mu daju jaknu sina, što mu je bilo sumnjivo.

- Po povratku iz policijske stanice, prošao sam pored mesta ubistva, još je tu bilo policije. Došao sam kući, a ćerke su odmah počele da plaču, pitale su me: "Tata, gde je bata? Zašto ga nisi doveo?" Supruga je bila pod lekovima, morala je i Hitna pomoć da interveniše. Ona sve ovo još teže podnosi, baš jedva. Kada se nekada noću probudim, ustanem i vidim je kako drži Ivanovu sliku, sedi i plače. Ne može to nikada da se zaboravi - kaže Dragiša kroz suze.

Tek je sutradan čuo da je Damir priveden.

- Nisam verovao da je to mogao da uradi. Posle podne smo čuli vest da je Damir osumnjičen za Ivanovo ubistvo. Tad je polako počao da mi se obmotava taj film, onda mi je postala sumnjiva i ta priča o čaši i to što kriju dokaze. Kada sam našao Ivana ispred zgrade, verovao sam u Damirove reči. Mislio sam da ga spašavamo, a on je znao šta je uradio - rekao je Dragiša i istakao da bi voleo da zna šta je motiv ovakvog zločina:

- Voleo bih da mi kaže zbog čega je to uradio, makar po cenu toga da ga puste. Meni je tokom suđenja samo bilo bitno da mi on kaže zašto je to učinio. Ne bih razumeo razlog, ne postoji razlog za ubistvo, ali bih razumeo da postoji nešto što ga je navelo. Ovako, ja živim i propadam jer je upravo to ogromna muka – nema razloga zbog čega je mog sina ubio najbolji drug.

Damira je video nakon tragedije u sudu i rekao je da se ponašao kao "pobednik". Pozdravljao je svoju porodicu. Sudija ga je upozorio na njegovo ponašanje, skrenuvši mu pažnju da su u pitanju provokacije. Na izricanju presude se nije pojavio.

- Kažu ljudi da vreme leči rane. Ne leči, verujte mi. Možda ljudima koji nisu izgubili dete nešto zaleči, ali meni je vreme stalo tog 14. januara 2021. godine. Verujte mi kao da je juče bilo. Najbolji drug mog sina koji ga je ubio će izaći mlad, a moje dete iz zemlje neće ustati nikada. Možda me neko ne razume, možda misli da tražimo mnogo. Ne znam, ali kako da palim sinu sveću za mir i spokoj, kada osoba koja ga je ubila nije u zatvoru? - zaključio je potreseni otac.

Alo/Iinformer