Postoje rečenice koje ne donose odgovore, već otvaraju rane koje nikada ne zarastaju. Za jednu majku to je bila poruka: "Vaš sin nije u sanduku". U trenutku kada je već pokušavala da pronađe snagu da prihvati najgore, ta rečenica joj je srušila i ono malo mira što je imala, pretvarajući tugu u novu, još dublju sumnju. Svog jedinca poslala je na školski izlet sa verom da je bezbedan i zbrinut, kao i svako dete, ne sluteći da će taj dan zauvek promeniti njen život.

Nestanak trinaestogodišnjeg Miroslava iz Kikinde dogodio se 1983. godine tokom školskog izleta u Mađarskoj, na jezeru Selid, gde je dečak iznenada nestao pod nerazjašnjenim okolnostima. Iako je zvanična verzija bila da se utopio, niko od prisutnih nije video sam trenutak nesreće, niti je bilo jasnih dokaza kako je do toga došlo. Nakon nekoliko dana pronađeno je telo koje je proglašeno njegovim, ali identifikacija nije bila pouzdana - čak ni osoba koja je potpisala prepoznavanje nije bila sigurna.

Porodici nije bilo dozvoljeno da vidi telo pre sahrane, kovčeg je stigao zatvoren, a ceo postupak obavljen je brzo i bez mnogo objašnjenja, što je od početka izazvalo sumnju. Tokom godina pojavile su se dodatne nelogičnosti, uključujući kontradiktorne forenzičke nalaze i nejasne rezultate kasnijih analiza, zbog čega nikada nije sa sigurnošću potvrđeno da li je u grobu zaista Miroslav.

Novinari: Milan Đuričić i Nemanja Gavrilov

BONUS VIDEO