Nesrećna Tina udarena je na pešačkom prelazu 28. marta u Sivcu, kada ju je drugar U.M. (21) pokosio u svom sitroenu navodno krećući se prevelikom brzinom. 

Mlada devojka podlegla je povredama dva dana kasnije u Opštoj bolnici Sombor, uprkos nadljudskim naporima lekara.

Njena baka Radojka V. ne može da se pomiri sa činjenicom da više neće videti svoju mezimicu.

-Ne znam kako da živim s ovolikim bolom. Nikako ne mogu da ga podnesem. Oka nisam sklopila od tog dana kada ju je taj dečko udario. Kažu da je bio i pijan i drogiran, potpuno ju je smrvio, sve kosti su joj bile slomljene. Ona je prelazila ulicu do mesta gde ju je čekao momak u taksiju. Moje milo dete, moja mezimica, oteli je baki, tek je 23 godine trebalo da napuni – priča za Alo! uplakana baka Radojka.

Neutešna žena kaže da ne zna kako ni svom sinu da se nađe i pomogne u najtežim trenucima.

-Šta da mu kažem, kako da mu pomognem. Nema reči nikakve da ga utešim, 20 godina je čekao da je dobije i evo sad mu je uzeta. Mi smo obična, normalna porodica, zašto nas je snašlo ovakvo zlo... – pita se baka u očaju.

Ona navodi da je njena unuka bila na korak od diplomiranja.

-Završavala je ekologiju u Novom Sadu. Duša moja pametna, ostalo joj još samo četiri-pet ispita do kraja. Pre dve godine smo ostali bez njene majke. Sećam se da joj je pre njene smrti rekla: „Majko, kunem ti se da ću završiti fakultet sa desetkom...“, ali je onda ona nesrećna umrla sa samo 40 godina. Još se nismo oporavili ni od toga, a sada smo i Tinu sahranili. Otišla je kod svoje majke. Pet stotina ljudi je došlo da se oprosti od nje, svi su je obožavali. Srce bakino... Od kad je ostala bez majke stalno se brinula i o ocu i o bratu i kuvala im i spremala, a donosila je i meni ručak stalno, jer sam ja sva izoperisana. To je meni bilo dovoljno. Ostala sam bez supruga pre osam godina. O svemu se brinula, zlato bakino, i o tatinom restoranu... I stizala da bude odličan student u drugom gradu – ističe naša sagovornica.

Slomljena tugom baka Rada se prisetila i najcrnjeg dana kada su ostali bez Valentine.

-Jedva su je u onom stanju odvezli u bolnicu u Somboru. Moj sin je hteo da nađe helikopter da je voze za Beograd. Svi lekari bolnice su se skupili oko nje, sedam litara krvi su joj dali, dan i noć su bdili nad njom, ali sve je bilo uzalud. To jutro oko 6 sati zovem sina i pitam: „Je l' znaš nešto“, on kaže da nema ničeg. U 7.15 su ga pozvali i rekli: „Vaša ćerka je preminula“. Jaoj Bože dragi, što mene nisi uzeo, već našeg anđela, nema života više za mene, ne znam kako ću dalje – jedva izgovara baka kroz suze.