I psi i mačke prolaze kroz proces starenja, ali ga ne doživljavaju na isti način. Razlike se ne ogledaju samo u broju godina, već i u brzini kojom se promene javljaju, vrstama zdravstvenih problema i načinu na koji organizam reaguje na starost. Veterinari naglašavaju da razumevanje tih razlika može imati ključnu ulogu u produženju i unapređenju života kućnih ljubimaca.

Kod pasa je tempo starenja snažno povezan sa telesnom veličinom i rasom. Manji psi uglavnom stare sporije i žive duže, dok velike i gigantske rase znatno ranije ulaze u seniorsko doba. Prema smernicama Američkog veterinarskog udruženja, mali psi se smatraju starijima između osme i desete godine, srednje rase oko sedme ili osme, dok se veliki psi često svrstavaju u seniore već sa šest godina.

Mačke, s druge strane, kasnije ulaze u starije životno doba. Starijim se smatraju oko jedanaeste godine, seniorski period traje do četrnaeste, dok se mačke starije od petnaest godina ubrajaju u gerijatrijsku populaciju. Zanimljivo je da mačke često dugo zadržavaju mladolik izgled, iako se u njihovom organizmu već odvijaju značajne unutrašnje promene.

Starenje pasa – vidljivo i postepeno

Kod pasa su znaci starenja uglavnom lakše uočljivi. Najčešće se prvo javljaju problemi sa zglobovima i mišićima – ukočenost, otežano ustajanje i smanjena pokretljivost, naročito kod većih rasa. Vremenom se mogu pojaviti i srčane tegobe, slabljenje vida i sluha, kao i problemi sa zubima i desnima.

Veterinari takođe primećuju promene u ponašanju starijih pasa, poznate kao kognitivna disfunkcija. Ona se može ispoljiti kroz dezorijentaciju, poremećen ritam spavanja, zaboravljanje naučenih navika i drugačije reakcije na okolinu, što se često poredi sa demencijom kod ljudi.

Mačke stare tiho i neupadljivo

Za razliku od pasa, mačke starost „nose“ mnogo diskretnije. Instinktivno prikrivaju bol i slabost, pa vlasnici često primete problem tek kada bolest uzme maha. Najčešće tegobe kod starijih mačaka uključuju oboljenja bubrega, poremećaje rada štitne žlezde, gubitak mišićne mase i probleme sa zubima.

Umesto očiglednog hramanja, mačke mogu jednostavno prestati da skaču, penju se ili se igraju kao ranije. Promene u apetitu, telesnoj težini ili navikama korišćenja posipa često su prvi suptilni signali da nešto nije u redu.

Različit tempo, ista potreba za brigom

Bez obzira na razlike, i psi i mačke u starijem dobu zahtevaju češće veterinarske kontrole. Stručne preporuke su da se stariji ljubimci pregledaju najmanje dva puta godišnje. Redovne analize krvi, praćenje rada vitalnih organa i kontrola telesne mase omogućavaju rano otkrivanje problema.

Kod pasa se posebna pažnja usmerava na stanje zglobova i srca, dok se kod mačaka najčešće prate bubrežna funkcija i hormoni štitne žlezde.

Ishrana i svakodnevne navike

Kako ljubimci stare, menjaju se i njihove nutritivne potrebe. Starijim psima obično prija hrana sa manje kalorija, ali obogaćena sastojcima koji podržavaju zdravlje zglobova. Kod mačaka je od ključnog značaja održavanje dovoljnog unosa proteina, jer gubitak mišićne mase može ozbiljno ugroziti njihovo zdravlje.

Rutina postaje sve važnija – stariji psi više vole kraće, ali češće šetnje, dok mačke cene mirno okruženje, stabilan raspored i lak pristup hrani, vodi i toaletu.

Godine nisu presudne, kvalitet života jeste

Iako mačke u proseku žive duže od pasa, suštinska razlika ne leži u broju godina, već u kvalitetu života. Zahvaljujući savremenoj veterinarskoj medicini, oba ljubimca mogu doživeti duboku starost uz adekvatnu negu, pravilnu ishranu i pravovremenu dijagnostiku.

Kako navodi Merck Veterinary Manual, starenje samo po sebi nije bolest, ali povećava rizik od oboljenja – zbog čega je pažnja i posvećenost vlasnika od presudnog značaja.

Dok psi obično stare brže i uočljivije, mačke prolaze kroz starost tiše i neprimetnije. Upravo zato razumevanje ovih razlika omogućava bolju brigu i pruža ljubimcima ono što im je u poznim godinama najpotrebnije – sigurnost, udobnost i mir.