Jedan od najranijih i najupadljivijih znakova problema sa vidom kod pasa jeste promena u njihovom kretanju po poznatom prostoru. Ljubimac koji je ranije graciozno prolazio između stolica, izbegavao ivice kreveta i bez problema se penjao na omiljena mesta, može odjednom početi da zastaje, pažljivo spušta šape ili se sudara sa nameštajem. Ove promene postaju naročito vidljive u prostorijama koje pas dobro poznaje, jer oni u velikoj meri koriste memoriju okoline za orijentaciju.

Vlasnici često primećuju da pas oklijeva pred stepenicama, izbegava skakanje na sofu ili izgleda zbunjeno kada se nešto u prostoru pomeri. Čak i mala promena, poput pomerenih stolica, može izazvati nesigurnost. Ako pas često udari u predmete ili deluje dezorijentisano u svom domu, to je znak da je potrebno posetiti veterinara.

Suptilni znaci promene ponašanja, kao i povećana anksioznost, mogu ukazivati na postepeno slabljenje vida.

Kod postepenog gubitka vida simptomi su često blagi i razvijaju se tokom meseci. Pas može imati problema da pronađe igračku ili činiju sa hranom ako su pomereni sa uobičajenog mesta. Tokom šetnje može delovati opreznije, sporije reagovati na vizuelne podražaje ili više koristiti miris. Neki psi postaju nervozniji u nepoznatim prostorima jer im nedostaje sigurnost koju im vid obezbeđuje.

Takođe, promena u izgledu očiju može biti znak problema – zamagljenost, sivkasta nijansa, crvenilo ili pojačano suzenje. Uveče ili pri slabijem osvetljenju simptomi mogu biti izraženiji jer pas teže funkcioniše u mraku. Ako pas ne reaguje odmah na vizuelne podražaje, ali se odaziva na glas, to može biti dodatni znak da vid slabi.

Zašto je važno reagovati na vreme?

Nagla promena vida obično ukazuje na akutne probleme kao što su glaukom, povreda oka ili iznenadni poremećaji mrežnjače. U takvim situacijama pas može biti zbunjen, panično se kretati ili potpuno odbijati hodanje. Hitna veterinarska pomoć je neophodna, jer pravovremena terapija može sprečiti trajno oštećenje i ublažiti bol.

Suprotno tome, postepeni gubitak vida, češći kod starijih pasa, omogućava životinji da se prilagodi. Pas tada više koristi sluh, miris i dodir, a uz stabilan raspored nameštaja, rutinu i glasovne komande, može živeti kvalitetno i sigurno. Uklanjanje oštrih ivica, izbegavanje čestih promena u prostoru i redovne veterinarske kontrole doprinose bezbednosti i dobrobiti psa.