Kada temperature počnu da opadaju, mnogi vlasnici pasa primete da njihov ljubimac tokom zimskih meseci postepeno dobija na telesnoj težini. Ova pojava nije retka niti slučajna – sezonsko gojenje kod pasa javlja se češće nego što se misli i posledica je kombinacije bioloških procesa i promena u svakodnevnim navikama.

Kraći dani, hladno vreme i smanjena fizička aktivnost stvaraju idealne uslove za nakupljanje viška kilograma, naročito kod pasa koji veći deo zime provode u zatvorenom prostoru.

Zašto psi zimi dobijaju na težini?

Jedan od najčešćih razloga zimskog gojenja kod pasa jeste smanjenje fizičke aktivnosti. Tokom toplijih meseci šetnje su duže, dinamičnije i češće, dok se zimi često svode na kratke izlaske radi obavljanja nužde. U takvim uslovima pas troši znatno manje energije, dok količina hrane koju dobija najčešće ostaje nepromenjena. Ovaj disbalans između unosa i potrošnje kalorija vremenom dovodi do nakupljanja masnih naslaga.

Pored toga, boravak u toplom domu smanjuje potrebu organizma za dodatnom energijom za održavanje telesne temperature. Ipak, mnogi vlasnici instinktivno ne prilagođavaju ishranu psa promenjenim uslovima, što dodatno doprinosi problemu.

Promene u apetitu i navikama vlasnika utiču i na ishranu ljubimca

Kod pojedinih pasa tokom zime dolazi do blagog povećanja apetita, što može biti povezano sa prirodnim biološkim ritmovima. Iako domaći psi nemaju izražene sezonske adaptacije poput divljih životinja, kod nekih jedinki organizam ipak „traži“ više energije u hladnijem periodu.

Istovremeno, način života u domaćinstvu tokom zime često se menja. Više vremena provodi se u zatvorenom prostoru, obroci su obilniji, a grickalice češće. Te navike se lako prenose i na pse – dodatne poslastice, ostaci hrane sa stola i „mali zalogaji iz ljubavi“ mogu značajno povećati dnevni unos kalorija. Psi brzo povezuju prisustvo ljudi sa hranom, pa takve navike lako postaju svakodnevna rutina.

 Kako sprečiti zimsko gojenje?

Prekomerna telesna težina kod pasa nije bezazlena pojava. Višak kilograma dodatno opterećuje zglobove i kičmu, pogoršava postojeće degenerativne promene, povećava rizik od dijabetesa i kardiovaskularnih problema, a može dovesti i do kraćeg životnog veka. Ako se sezonsko gojenje zanemari, postoji velika verovatnoća da ono preraste u trajnu gojaznost.

Prevencija se zasniva na održavanju ravnoteže između unosa kalorija i potrošnje energije. Čak i tokom zime važno je obezbediti redovnu fizičku aktivnost – prilagođene šetnje, igre u zatvorenom prostoru i mentalna stimulacija mogu imati veliki uticaj. Istovremeno, ishranu treba prilagoditi smanjenom nivou aktivnosti, po mogućstvu uz savet veterinara. Kontrola količine hrane, izbegavanje dodatnih poslastica i redovno praćenje telesne težine ključni su koraci ka zdravom i vitalnom psu tokom hladnih meseci.