Manastiri Srbije su od neprocenjivog značaja, kako za duhovnu, tako i za kulturnu baštinu našeg naroda.
Simboli su vere, ali i svedoci prošlih vremena, čuvari naše istorije, umetnosti i tradicije.
Žiča, manastir osnovan od strane kralja Stefana Prvovenčanog, bio je sedište srpske arhiepiskopije i mesto na kojem su se obavljala krunisanja vladara.
Gračanica, koja se nalazi na UNESCO-voj listi svetske baštine, i manastir Studenica, osnovan od strane Stefana Nemanje, još su samo dva od mnogih manastira koji svedoče o snazi i tradiciji srpskog naroda kroz vekove.
Tu su i Manasija, sagrađen u 15. veku od strane despota Stefana Lazarevića, Ljubostinja, zadužbina kneginje Milice, te manastir Krupa u Dalmaciji, koji je i danas simbol opstanka srpskog naroda na tim prostorima.
Ovi manastiri nisu samo verski objekti, već i kulturni centri, u kojima su se osnivale škole, bolnice, pa čak i štamparije.
Freske, ikone i arhitektura srpskih manastira oduvek su plenišle svojom lepotom, a svaki manastir ima svoju jedinstvenu priču i istorijski značaj.
Danas, oni i dalje igraju ključnu ulogu u očuvanju i promovisanju srpske tradicije, vere i kulture, a mnogi od njih su zaštićeni kao spomenici svetske baštine.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)