Patrišu Kaundu Radojčić mnogi poznaju na društvenim mrežama kao „afričku snajku u Čačku“, ali njen put iz rodne Zambije do Srbije mnogo je zanimljiviji nego što bi iko pretpostavio. Supruga Miliju upoznala je preko aplikacije za hrišćane, a zatim prvi put u životu sela u avion kako bi ga upoznala uživo.

Bila je 2021. godina kada je Patriša krenula u nepoznato – iz tople Zambije u hladni Čačak, usred zime. Prvi šok došao je zbog niske temperature, a drugi zbog Milijeve visine. Ipak, sve je teklo onako kako je zamišljala: preseljenje, krštenje u pravoslavnoj crkvi, venčanje i rođenje sina Nikole, koji sada ima godinu dana. Patriša priznaje da je srećna i da oseća unutrašnji mir, iako je ponekad obuzme nostalgija za domovinom.

„Došla sam u Srbiju stalno u martu 2023. godine, ali prvi put sam bila 2021. Upoznali smo se preko hrišćanske aplikacije, a prvi susret uživo bio je pravo iskustvo. Nisam znala da će biti toliko visok – na video pozivu izgledalo je drugačije“, priča Patriša.

Sledeće godine vratila se u Zambiju i čekala Milijinu posetu, jer je u skladu sa običajima njenog naroda mladoženja morao da prođe određeni ritual pre nego što je odvede svojoj kući.

„U mojoj kulturi, kada se devojka udaje, mladoženja plaća miraz i upoznaje porodicu. Ima predstavnika koji pregovara u njegovo ime. Porodica tada pita: ‘Da li želiš da oženiš Patrišu?’ i postavlja pitanja o njegovim namerama i sredstvima. Kada se dogovore, kažu mu: ‘Ovo je tvoja žena sada, čuvaj je i budite srećni’“, objašnjava Patriša.

Po dolasku u Srbiju, prilagođavanje nije bilo lako. „Zima je bila teška, jezik je bio izazov, a život ovde je brz. U Zambiji je sve sporije i opuštenije. Takođe, pušenje je ovde mnogo češće nego kod nas, što je bio veliki šok“, dodaje.

Patriša i Milija želeli su da oboje budu pravoslavne vere, pa su zajedno obilazili manastire skoro godinu dana. Tada je i Patriša odlučila da se krsti. „Bilo je drugačije iskustvo, ali sada smo iste vere i osećam mir“, kaže. Nakon toga usledilo je i crkveno venčanje, a u januaru prošle godine rodila je sina Nikolu, kada je prvi put ugostila i porodicu iz Zambije.

„Mama je bila u velikom šoku. Navikla se na topliju klimu i različite običaje – i hranu i druženje. Pokazala mi je kako se u Zambiji kupaju deca, ali ja Nikolu ipak kupam po našim običajima, da ga ne povredim“, otkriva Patriša.

Iako se ovde oseća svojom, Patriši nedostaju domovina i prijatelji, ali i hrana. „U Zambiji se riba i povrće spremaju drugačije. Volim čkandu, omiljeno jelo iz detinjstva, ali ovde ne mogu da pripremim zbog sastojaka. Ipak, uživam u srpskim specijalitetima – sarmi, punjenoj pljeskavici, saču, pečenju. Probala sam i musaku i pitu, ali još učim.“

Posebno se raduje zajedničkim trenucima sa svekrvom u Nevesinju, od koje najviše uči o kuvanju. „Ona je divna, ljubazna, baš kao i svekar. Idemo zajedno da muzem krave, sadimo krompir, čistimo kuću, peremo sudove – uživam u tome“, zaključuje Patriša.