Skoro sto godina, Australija i Novi Zeland vode tihi, ali uporni rat oko jednog jednostavnog pitanja: ko je zapravo izumeo tortu Pavlova.

 

Svađa oko porekla

Ove dve zemlje ne mogu da se slože oko toga čiji je ovaj čuveni desert. Rivalstvo je toliko duboko ukorenjeno da je odavno postalo deo nacionalnog identiteta.


Tokom godina, Pavlova je prerasla okvire običnog deserta i postala simbol prestiža i nacionalnog ponosa. Novi Zeland je nedavno čak simbolično objavio rat Australiji kada je jedna energetska kompanija postavila oglas na aerodromu u Oklandu sa porukom da je dom tamo odakle torta Pavlova zaista potiče. Australijanci nisu ostali dužni, pa su društvene mreže ubrzo preplavljene sarkastičnim i duhovitim odgovorima.

Ime je dobila po balerini

Čak su i političari poznati po tome što su nenamerno upali u ovu slatku zamku. Kada je tadašnja premijerka Novog Zelanda Džasinda Ardern stigla u Melburn, u hotelskoj sobi ju je dočekao komplet za Pavlovu tortu, što je njen partner u šali opisao kao mogući diplomatski incident. Čak ni britanski kralj Čarls nije bio izostavljen jer je, hvaleći australijsku kuhinju, nesvesno dotakao osinje gnezdo kada je Pavlovu tortu uvrstio među nacionalne specijalitete.


Ime Pavlova gotovo sigurno potiče od čuvene ruske balerine Ane Pavlove, koja je 1926. godine oduševila publiku na turneji po Australiji i Novom Zelandu. U to vreme je bilo uobičajeno da se jela nazivaju po poznatim ljudima, baš kao što je breskva Melba dobila ime po operskoj divi Neli Melbi. Zanimljivo je da u to vreme nisu samo torte nosile Pavlovino ime, jer su postojali i sladoledi, želei, biskviti i razni drugi deserti inspirisani njenom slavom. Međutim, samo je beze sa šlagom i voćem preživeo i vremenom je postao desert koji danas poznajemo pod imenom Pavlova.

Međutim, sama ideja nije bila nova. Istoričari hrane ističu da su velike beze punjene kremom i voćem postojale u Evropi već u osamnaestom veku, posebno u Nemačkoj, Francuskoj i Engleskoj. Postojali su deserti poput vašerina, šaum torte i mereng torte koji se mogu naći u kuvarskim knjigama gospođe Biton još davne 1861. godine. Drugim rečima, ni Australija ni Novi Zeland nisu izmislili mereng, već su ga preuzeli, prilagodili i dali mu novo ime.

Recept star 100 godina

Najstariji poznati recept pod nazivom pavlova datira iz 1929. godine i objavljen je u časopisu „New Zealand Dairy Exporter Annual“. Iako je više ličio na slojevitu francusku tortu, već je nosio to ime. Sledeći važan novozelandski rekord pojavljuje se 1933. godine, dok Australija ima svoj prvi pavlovljanski trenutak 1935. godine, kada je kuvar Bert Saks stvorio desert za popodnevni čaj u hotelu u Pertu. Njegov šef je tada navodno rekao da je torta lagana kao Pavlova. Ali kasnije se ispostavilo da je Saks možda samo adaptirao recept iz časopisa koji je, pomalo ironično, poslao čitalac sa Novog Zelanda.


Čak i danas se ne raspravlja samo o poreklu, već i o tome kakva bi Pavlova uopšte trebalo da bude.

Australijanci favorizuju čvršću i hrskaviju verziju, dok Novozelanđani brane mekanu, sličnu slezu unutrašnjost. Razlika je delimično skrivena u sastojcima jer dodatak kukuruznog skroba čini sredinu mekšom i savitljivijom. Oblik takođe igra ulogu, pa viša Pavlova zadržava mekoću u sredini, dok se niža ravnomernije peče i postaje hrskavija. Postoje i rasprave o voću, jer je u Australiji gotovo nezamislivo bez marakuje, dok Novozelanđani insistiraju na kiviju, piše Putni kofer.

Možda se Australija i Novi Zeland nikada neće složiti čija je pavlova, ali svet se slaže oko jedne stvari, to je jedan od najpoznatijih i najomiljenijih deserta ikada.