Jutjuber Skot Lu rešio je da proveri sopstvene granice kroz jednostavan, ali nimalo lak izazov – 30 dana zaredom radio je po 50 zgibova i 100 sklekova dnevno. Ideja se rodila kada je shvatio da mu kondicija opada i da se sve ređe oseća snažno i izdržljivo. Umesto izgovora, odlučio je da testira i telo i disciplinu.
Na prvi pogled, vežbe su delovale poznato i izvodljivo, ali se vrlo brzo ispostavilo da svakodnevno ponavljanje bez pauze nosi niz neočekivanih problema. Skot je ceo proces dokumentovao i delio sa publikom, a tokom izazova izvukao je i nekoliko važnih lekcija.
Kako bi sebi olakšao, od početka je postavio pravilo da ne mora sve da uradi u jednom treningu.
„Nije mi bilo važno kada tokom dana vežbam, dok god bih do kraja dana skupio 50 zgibova i 100 sklekova uz pravilnu tehniku“, objasnio je.
Na samom startu testirao je realno stanje forme — maksimalno je mogao da uradi osam zgibova i 28 sklekova u jednom pokušaju. Planirao je da vežba u pet manjih serija raspoređenih tokom dana, na svaka tri do četiri sata.
Prvi problemi i promena plana
Vrlo brzo se ispostavilo da taj raspored nije izvodljiv zbog svakodnevnih obaveza, pa je prešao na tri termina dnevno. Ipak, ni to nije bilo dovoljno da poštedi telo.
„Već trećeg dana morao sam da stanem. Jednostavno, organizam nije mogao da izdrži“, priznao je.
Zbog toga je odlučio da se vrati korak unazad. Pre pravog izazova proveo je mesec dana u pripremi — trenirao je četiri puta nedeljno, ostavljajući dane za oporavak. Tek kada je osetio da je spreman, krenuo je u punih 30 dana bez ijednog dana pauze.
Kada telo kaže „dosta“
I pored pripreme, problemi su se vratili. Nakon dvanaest dana svakodnevnog vežbanja bol je postao konstantan.
„Držanje šipke za zgibove bilo je mučenje“, rekao je.
„Dobio sam i krvni podliv ispod žulja na desnoj ruci, verovatno jer sam nesvesno stiskao šipku previše jako. Bol je bio ozbiljan.“
Uz to su se javili bolovi u podlakticama, grudima i leđima, uz stalnu napetost mišića.
Preokret koji nije očekivao
Ipak, nije odustajao. Dešavalo se da vežba i u pola četiri ujutru, samo da bi ispunio dnevni cilj. Posle izvesnog vremena dogodilo se nešto neočekivano.
„Telo je počelo da se prilagođava. Bolovi su se smanjili, a oporavak je bio brži“, rekao je.
Snaga mu je rasla, a na kraju izazova oborio je sopstveni rekord — uspeo je da uradi čak 17 zgibova u jednom pokušaju.
Najveća promena nije bila fizička
Po završetku izazova, Skot ističe da najveći pomak nije bio u mišićima, već u glavi.
„Često mislite da ste na granici, a zapravo ste daleko od nje. Telo može više nego što um dozvoljava. Ja sam se fizički prilagodio, ali mi je trebalo vreme da i mentalno poverujem u to“, objasnio je.
Izazov mu je, kako kaže, učvrstio samopouzdanje. Naučio je da čak i kada postane teško, bolno i iscrpljujuće — ipak može da izdrži i ide dalje.
Komentari (0)