Tokom tih četrdeset dana osoba se priseća zajedničkih trenutaka, prolazi kroz emotivni proces prihvatanja gubitka, što se poklapa sa dubokim simboličkim značenjem koje ovaj broj ima u religiji i tradiciji.

Broj 40 u staroslovenskoj i narodnoj tradiciji

Kod Starih Slovena, broj 40 smatran je „graničnim brojem“. Zato se pokojniku daje pomen posle 40 dana, dok se u kuću u koju je stiglo novorođenče ne ide u goste prvih 40 dana.

Slična simbolika postoji i kod Rusa, kod kojih je broj 40 pandan broju 100 u srpskom jeziku. Dok se u Srbiji kaže „sto puta sam ti rekao“, u Rusiji se koristi – „četrdeset puta“.

Broj 40 u Bibliji i hrišćanstvu

U Bibliji, broj 40 se često javlja kao simbol iskušenja, pročišćenja i pripreme:

  • Potop je trajao 40 dana i 40 noći

  • Isus Hristos je nakon krštenja proveo 40 dana u pustinji

  • Mojsije je postio 40 dana pre nego što je primio Deset zapovesti

  • Prorok Ilija je putovao 40 dana kroz pustinju

Prema hrišćanskom verovanju, četrdesetog dana nakon vaskrsenja Hristos se vazneo na nebo, pa se veruje da i duša pokojnika četrdesetog dana odlazi pred Boga.

Takođe, Božićni post traje tačno 40 dana, dok Petrovski post traje približno isto toliko.

Značenje broja 40 u drugim religijama

I u judaizmu i islamu, 40 dana predstavlja period duhovnog pročišćenja i pripreme. U savremenom društvu taj koncept prepoznajemo u pojmu karantina, koji je prvobitno trajao upravo 40 dana (quarantine).

Zajedničko svim ovim primerima jeste da broj 40 simbolizuje prelazni period, koji prethodi važnoj promeni ili događaju.

Pravoslavni običaji nakon smrti

U znak žalosti, porodica pokojnika tradicionalno nosi crninu od trenutka smrti. Žene nose crnu maramu, a muškarci crnu košulju ili flor. Prema običajima, crnina se nosi do 40 dana, a po želji i do šest meseci ili godinu dana.

Tokom tog perioda porodica obično ne učestvuje u veselju, ne peva i ne igra.

Da li se slava slavi posle smrti u porodici?

Bez obzira na smrtni slučaj, krsna slava se obavezno slavi. Prema crkvenom učenju, slava je čak i potrebnija u tim okolnostima, jer se tada u molitvama posebno pominju duše preminulih predaka.

Savet sveštenika je najvažniji

U prvoj godini nakon smrti ne preporučuje se organizovanje veselja poput svadbi i proslava. Ipak, običaji se razlikuju od kraja do kraja, pa se vernicima savetuje da se uvek posavetuju sa sveštenikom.

Crnina kao simbol, a ne suština

U Starom zavetu znakovi žalosti bili su veoma izraženi – posipanje pepelom, cepanje odeće, hodanje bosih nogu. U Novom zavetu, žalost se zamenjuje verom u vaskrsenje i večni život.

Nošenje crnine danas ima i praktičnu ulogu – znak okolini da se prema ožalošćenima odnosi sa više pažnje i razumevanja.

Ipak, prava ljubav prema pokojnicima ne meri se bojom odeće, već molitvom, paljenjem sveća i činjenjem dobrih dela u njihovo ime.

BONUS VIDEO