Kupovina polovnog automobila do 2.000 evra za mnoge je prava lutrija, naročito za mlade vozače i studente koji traže pouzdano prevozno sredstvo bez stalnih kvarova i skupih popravki. Upravo o toj dilemi povela se žustra rasprava na Redditu, gde je jedan zaljubljenik u automobile zatražio savet – postoji li jeftin, ali izuzetno izdržljiv auto koji može da izdrži „maltretiranje“ i veliku kilometražu.

Autor objave naveo je da traži benzinski automobil jednostavne mehanike, bez skupih i osetljivih komponenti poput turbine, dizni ili visokopritisne pumpe, koje su česte kod dizelaša. Cilj mu je bio jasan – da za što manje novca pređe što više kilometara, uz minimalne troškove održavanja.

Prvi izbor mu je bila Opel Corsa C sa benzinskim motorima 1.2 i 1.4, ali je brzo odustao nakon što je pročitao brojna iskustva vlasnika o problematičnoj elektronici, slabijem vešanju i motorima koji često zahtevaju generalnu opravku već oko 250.000 kilometara.

Kao sledeća opcija pojavio se Fiat Punto II 1.2 8v. Iako mu dizajnerski nikada nije bio naročito privlačan, jednostavna konstrukcija, mala potrošnja (oko šest litara na 100 kilometara) i reputacija motora koji može da pređe i do 500.000 kilometara učinili su ga ozbiljnim kandidatom. Ipak, nakon detaljnijeg istraživanja zaključio je da Punto, iako jeftin za održavanje, često zahteva sitne, ali učestale popravke zbog slabijeg kvaliteta izrade, što ga je na kraju odbilo.

Prelomni trenutak: Dacia Logan

Preokret se dogodio kada je naišao na oglas za Daciju Logan 1.4 sa ugrađenim plinom. Iako priznaje da taj model nikada nije doživljavao kao „auto sa dušom“, već isključivo kao prevozno sredstvo od tačke A do tačke B, racionalni argumenti su prevagnuli. Posebno ga je uverila činjenica da taksisti sa Loganom često prelaze stotine hiljada kilometara bez ozbiljnih kvarova.

Kao dodatne prednosti naveo je jeftine i lako dostupne rezervne delove, kao i jednostavne popravke koje ne zahtevaju skupu dijagnostiku. Ipak, postavio je pitanje zajednici – postoji li u tom cenovnom rangu automobil koji je mehanički jednako jednostavan kao Logan, a istovremeno toliko izdržljiv i povoljan za održavanje?

U komentarima se javio vlasnik čija porodica poseduje Daciju Logan kupljenu novu 2008. godine, sa benzinskim motorom 1.4 od 75 konjskih snaga. Kako navodi, automobil su godinama vozili otac, brat i on, često bez naročitog obzira – na putovanjima, sa teretom i u svakodnevnoj gradskoj vožnji.

„Vozili smo ga svuda, tovarili, putovali, nikada nas nije ostavio na putu“, napisao je. Prema njegovim rečima, uz redovno održavanje, auto je zahtevao samo potrošne delove i standardne servise, dok su kvačilo i set spojke menjani tek nakon 280.000 kilometara. Kao mane navodi skroman enterijer, tvrdu plastiku i neudobna sedišta na dužim relacijama.

Sve je stvar konkretnog primerka

Drugi učesnici rasprave složili su se da autor razmišlja racionalno, ali i upozorili da se u tom cenovnom rangu svaki polovnjak kupuje „na sreću“, bez obzira na marku. Navode da su svi pomenuti modeli među najjeftinijima za održavanje, ali da je presudno stanje konkretnog vozila.

Jedan korisnik naveo je primer Audija A3 iz 2004. godine, kupljenog za nešto više od 2.000 evra, koji već dve godine radi bez ikakvih problema.

„Auto praktično nema kvarove. Sve je stvar sreće, pogotovo za taj novac“, zaključio je.

Većina se na kraju složila u jednom – kod kupovine automobila za oko 2.000 evra presudni su servisna istorija, stanje motora, kvačila i vešanja, a ne znak na haubi. Bez obzira da li je u pitanju Punto, Logan ili neki treći model, dobar primerak vredi više od bilo kog imena.