Pored posla profesora na Univerzitetu u Mičigenu, Amerikanac Greg Gejdž već godinama deli znanje o neuronaukama i putem Jutjuba, gde njegove lekcije gledaju desetine miliona ljudi širom sveta. Njegov cilj je jednostavan – da nauku učini razumljivom, zanimljivom i dostupnom svima, posebno mladima.

Nauka za decu i eksperimenti u Srbiji

Gejdž je i osnivač kompanije „Backyard Brains“, koja deci omogućava da se sa neuronaukama upoznaju već u najranijem uzrastu. Upravo kroz promociju svoje knjige, prošlog leta je sa timom stručnjaka boravio u Srbiji, gde je sa domaćim naučnicima i mladima sproveo niz zanimljivih i uspešnih eksperimenata.

Zašto voli Srbiju i Srbe

Greg otvoreno kaže da najviše ceni strastvene i radoznale ljude – one koji ne žele samo da upijaju znanje, već i da ga koriste kreativno. Upravo takav duh, kako ističe, često prepoznaje u srpskoj kulturi.

Supruga Srpkinja i letnji život na Novom Beogradu

Njegova veza sa Srbijom nije slučajna – supruga Sanja je Srpkinja, zbog koje porodica svake godine provede oko dva meseca u našoj zemlji. Tokom boravka, žive u blokovima na Novom Beogradu, gde Greg iz prve ruke doživljava ono o čemu mu je supruga godinama pričala.

Zajednica koju Amerika nema

– Sanja mi je govorila da u Srbiji postoji snažan osećaj zajednice, za razliku od SAD. Nisam joj verovao dok nisam to i sam video – kaže Gejdž.
Objašnjava da se u Srbiji deca druže napolju, roditelji se poznaju, pomažu jedni drugima i drže zajedno, što je, po njegovim rečima, gotovo nezamislivo u američkom društvu.

Sloboda dece kao najveća vrednost

Ono što mu se u Srbiji najviše dopada jeste sloboda koju deca imaju.
– Ovde deca voze bicikl bez kacige i niko vas ne gleda kao da ste neodgovorni roditelj. U Americi je to više lažno moralisanje nego prava bezbednost. Deca u Srbiji trče napolju do mraka, a onda ih roditelji dozivaju kući. U SAD-u vlada konstantan strah od opasnosti koje realno nisu toliko prisutne – objašnjava Greg.

Kritika američkog roditeljstva

Gejdž ne krije ni kritiku savremenog roditeljstva u Americi.
– Dešava se da mi roditelji šalju mejl da objasne zašto će mi se njihova ćerka javiti mejlom. Time rade stvari umesto dece, kao buldožeri koji uklanjaju sve prepreke. To dugoročno nije dobro – ističe on.

Epidemija usamljenosti u SAD-u

Na kraju, Greg zaključuje da bi mu život bio znatno kvalitetniji kada bi zajednica u SAD-u ličila na onu u Srbiji.
– Kada nema zajednice, ljudi se povlače u sebe. U Americi vlada epidemija usamljenosti. Kao što moja supruga kaže – ne možeš biti depresivan kada imaš zajednicu sa kojom deliš i dobro i loše. Amerikanci bi mnogo mogli da nauče od Srba – poručuje američki neuronaučnik.