U periodu izgradnje od 1995. do 2000. godine uklonjeno je preko 2,5 miliona kubnih metara stena, većinom gnajsa i drugih tvrdih stena, koristeći kombinaciju kontrolisanog bušenja i eksploziva. Unutrašnje obloge su postavljene aplikacijom sa čeličnom armaturom i dodatnim sidrima za stabilizaciju. Ventilacioni sistemi su, s obzirom na dužinu, izuzetno kompleksni, uključujući glavni sistem koji vuče spoljašnji vazduh kroz ceo tunel i dodatne ventilacione otvore koji rade u režimu reverzne cirkulacije da bi očuvali kvalitet vazduha čak i pri gustim saobraćajnim tokovima. 

Arhitektonska i psihološka komponenta

Dizajn tunela uzima u obzir ljudsku psihologiju tokom dvadesetominutne vožnje kroz mračni prostor. Na svakih šest kilometara km kreirane su široke šupljine, odnosno „pećine“, koje su osvetljene posebno dizajniranim LED sistemom u plavoj i žutoj boji da simuliraju izlazak sunca. Ove komore ne služe samo kao estetski element, one pogoduju rasterećenju vozača, nude tačke za odmor, i smanjuju monotoniju dugog puta u zatvorenom prostoru. Instalirane su i tačke za okretanje i bezbednosne zone koje olakšavaju hitne intervencije. 

Sistem infiltracije i kvalitet vazduha

Lerdal je prvi na svetu tunel opremljen specijalizovanom postrojenjem za prečišćavanje vazduha. Partikule i izduvni gasovi uklanjaju se kroz kompleksnu mrežu filtera i ventilacionih kanala, što omogućava optimalne uslove za vozače i smanjuje akumulaciju toksičnih gasova u najudaljenijim delovima tunela. Ventilacioni sistemi su, s obzirom na dužinu, izuzetno kompleksni, uključujući glavni sistem koji vuče spoljašnji vazduh kroz ceo tunel i dodatne ventilacione otvore koji rade u režimu reverzne cirkulacije da bi očuvali kvalitet vazduha čak i pri gustim saobraćajnim tokovima. Ventilatori velikog kapaciteta uvlače svež vazduh, dok se zagađeni vazduh filtrira kroz posebne komore.

 Bezbednost

Tunel prolazi kroz masiv sastavljen od tvrdog gnajsa i škriljaca. Tokom pet godina izgradnje uklonjeno je oko 2,5 miliona kubnih metara stene. Iskop je vršen metodom bušenja i miniranja, uz pažljivo kontrolisane eksplozije. Glavni cilj trase bio je balansiranje između minimalnog iskopa i optimalne geološke stabilnosti. Početne i završne rampe locirane su u zonama tvrdog gnajsa, dok su srednji segmenti prolazili kroz složenije zone sa škriljcem i pukotinama. Unutrašnja površina u velikoj meri nije obložena klasičnim betonskim panelima već je stabilizovana prskanim betonom i čeličnim mrežama.

Sistem je projektovan da funkcioniše čak i u slučaju požara, sa reverzibilnim tokovima vazduha. Na svakih 250 metara nalaze se SOS niše, a na svakih 1.500 metara proširenja za okretanje vozila hitnih službi. Rasveta je projektovana tako da se intenzitet postepeno menja smanjujući naprezanje očiju.