Izdavanje stana često deluje kao siguran izvor prihoda, ali ponekad donosi i neprijatna iznenađenja. Upravo to se dogodilo jednoj stanodavki iz Srbije, koja je na društvenim mrežama podelila svoje iskustvo nakon izlaska dugogodišnjih podstanara.

Kako navodi, u stanu su zakupci živeli više od pet godina i tokom tog perioda nije bilo nikakvih problema. Kirija nije povećavana, redovno su izmirivali obaveze i odnos je bio korektan. U međuvremenu su, uz njenu dozvolu, nabavili psa, a kasnije i mačku.

Šta je pošlo po zlu?

Prema dogovoru iz ugovora, stan je trebalo da bude vraćen čist i okrečen. Međutim, kada je stanodavka ušla u stan, zatekla je potpuno drugačiju sliku.

Kako opisuje, stan je bio samo površinski očišćen – prašina se nalazila na prozorima i nameštaju, kuhinjski uređaji su bili masni, a dlake kućnih ljubimaca bile su svuda: na nameštaju, tepisima i krevetima.

Zbog toga je zatražila od podstanara da dodatno očiste stan ili angažuju profesionalno čišćenje.

Spor oko depozita

Situacija je brzo prerasla u konflikt. Podstanari su odbili da plate dubinsko čišćenje, tvrdeći da su ispunili svoju obavezu „redovnog održavanja“, dok stanodavka smatra da je stan vraćen u neprihvatljivom stanju.

Zbog toga je odlučila da zadrži depozit dok se stan ne dovede u red, što je izazvalo dodatne nesuglasice.

Šta kažu drugi?

Objava je izazvala veliku raspravu na internetu. Mišljenja su podeljena:

  • Jedni smatraju da su podstanari dužni da očiste stan, uključujući uklanjanje dlaka, masnoće i neprijatnih mirisa.
  • Drugi ističu da su troškovi poput krečenja i dubinskog čišćenja deo redovnog održavanja koje bi trebalo da snosi stanodavac.
  • Ima i onih koji veruju da, nakon pet godina korektnog odnosa, možda nije vredno ulaziti u spor zbog manjih troškova.

Gde je granica odgovornosti?

Ovaj slučaj ponovo otvara pitanje koje često muči i stanodavce i podstanare – šta se podrazumeva pod „normalnim habanjem“, a šta prelazi granicu i postaje obaveza zakupca?

Jasno je da precizan dogovor u ugovoru može sprečiti ovakve situacije, ali i da praksa često zavisi od dobre volje obe strane.