Kada kažu „narcis“, ljudi obično opisuju osobu koja je izrazito usredsređena na sebe, opsednuta sopstvenim likom i željna pažnje, divljenja i pohvala. Ipak, narcizam je u psihologiji jasno definisan kao poremećaj ličnosti, koji karakterišu izražena grandioznost i nedostatak empatije.

Iako se ovaj termin često koristi u svakodnevnom govoru, procenjuje se da samo jedan do dva odsto populacije u SAD zaista ima narcistički poremećaj ličnosti. Zbog toga stručnjaci upozoravaju na olako etiketiranje ljudi. Jedna od njih je Džulija Šo, koja je objasnila kako prepoznati prave karakteristike narcizma.

Govoreći o popularnosti ovog pojma, istakla je da se danas gotovo svako može nazvati „narcisom“ – od roditelja i partnera do kolega ili čak terapeuta. Međutim, naglašava da je reč o ozbiljnom psihološkom obrascu koji se ne može olako dijagnostikovati.

Jedno pitanje koje može otkriti mnogo

Prema njenim rečima, istraživanja su s vremenom pojednostavila načine procene narcizma – od opsežnih testova do jednog jednostavnog pitanja, poznatog kao „jednostavna skala narcizma“:

„Da li si narcis?“

Iako deluje kao pitanje koje bi većina ljudi izbegla, odgovor može biti iznenađujuće otkrivajući. Osobe sa izraženim narcističkim osobinama često neće negirati, već će svoj odgovor opravdati uverenjem da su zaista bolji od drugih.

Upravo ta preterana samouverenost i potreba za sopstvenim uzdizanjem predstavljaju srž ovog obrasca ponašanja.

Zašto treba biti oprezan sa ovim pojmom

Džulija Šo upozorava da se termin „narcis“ danas koristi previše olako, što može umanjiti njegov značaj u ozbiljnim kontekstima, poput psiholoških procena ili kriminalističkih analiza.

Korišćenje stručnih termina u svakodnevnim konfliktima može dovesti do pogrešnog razumevanja i banalizovanja problema. Zato je važno razlikovati uobičajene osobine ličnosti od stvarnog poremećaja.

Drugim rečima, nije svaka sebičnost znak narcizma – a preciznost u izražavanju ima veći značaj nego što se na prvi pogled čini.