U srpskom narodu vekovima postoji verovanje da se kumstvo ne odbija.
Ta rečenica prenosi se generacijama, izgovara na slavama, svadbama i krštenjima, ali mnogi nikada nisu ozbiljno razmislili zbog čega se kum smatra tolikom svetinjom.
U narodnoj tradiciji, kum nije samo svedok na venčanju ili osoba koja drži dete na krštenju.
Kum je, prema starim verovanjima, duhovni srodnik koji ulazi u porodicu ne po krvi, već po posebnoj vezi koja traje čitav život.
"Kum nije dugme"
U našem narodu često se govori:
„Kum nije dugme.“
Ta izreka upravo opisuje koliko je kumstvo nekada bilo važno.
Kada vas neko pita da mu budete kum, time vam ne daje samo počasno mesto na važnom događaju, već vam ukazuje ogromno poverenje i simbolično vas uvodi u svoju porodicu.
Posebno se to odnosi na krštenje, gde kum prema narodnom verovanju ima i duhovnu odgovornost prema detetu.
Nekada se govorilo da kum treba da bude osoba od najvećeg poverenja, neko ko će detetu ostati oslonac kroz život i pomoći mu čak i kada roditelja više ne bude.
Zašto se verovalo da kumstvo ne sme da se odbije?
Stara narodna predanja puna su upozorenja o odbijanju kumstva.
Nije se to posmatralo kao obična nepristojnost, već kao odbacivanje velike časti i poverenja.
Zato su se kroz generacije prenosila razna verovanja:
- da onaj ko odbije kumstvo teško pronalazi pravu sreću
- da može ostati bez iskrenih prijatelja
- da odbacuje važnu duhovnu vezu
Naravno, danas se ova verovanja uglavnom posmatraju simbolično, kao poruka koliko su prijateljstvo, poverenje i međusobna podrška nekada bili važni u našem narodu.
Kumstvo kao doživotna veza
Upravo zbog toga mnogi i danas smatraju da je kumstvo mnogo više od formalnosti.
Za mnoge porodice kum ostaje:
- najbliži prijatelj
- savetnik
- oslonac
- deo porodice
I zato se i dalje često kaže da se kumstvo ne bira olako, ali ni ne odbija bez ozbiljnog razloga.
Komentari (0)