Tako je jedna žena iz London godinama ostala upamćena pod jezivim nadimkom „najružnija žena na svetu“, iako je njena prava priča mnogo potresnija od same etikete koju joj je društvo zalepilo.
Rođena kao lepa i potpuno zdrava žena
Meri En Bevan odrasla je u siromašnoj porodici sa osmoro dece.
Radila je kao medicinska sestra, udala se za farmera Tomasa Bevana i sa njim dobila četvoro dece.
Godinama je živela sasvim običnim životom, sve dok porodicu nije pogodila tragedija.
Smrt supruga promenila je sve
Nakon iznenadne smrti muža 1914. godine, Meri je ostala sama sa četvoro dece i bez sigurnih prihoda.
U isto vreme počela je da primećuje ozbiljne promene na svom telu i licu.
Lekari su kasnije utvrdili da boluje od akromegalije — retkog hormonskog poremećaja zbog kog dolazi do nekontrolisanog rasta kostiju i deformacija lica, šaka i stopala.
Bolest joj je potpuno promenila izgled
Kako medicina početkom 20. veka nije bila razvijena kao danas, njeno stanje se godinama pogoršavalo.
Lice joj je postajalo sve više deformisano, a bolovi i problemi sa vidom bili su sve jači.
Uprkos svemu, pokušavala je da prehrani svoju porodicu radeći kao medicinska sestra, ali je vremenom izgubila posao.
Prijavila se na izbor za „najružniju ženu“
Bez novca i mogućnosti da izdržava decu, Meri je donela očajničku odluku.
Prijavila se na takmičenje za „najružniju ženu“ u London.
Nakon pobede dobila je ponudu da nastupa u tada popularnim „šouovima nakaza“ u New York City.
Trpela poniženja da bi prehranila decu
Iako su je ljudi gledali kao atrakciju, Meri je nastupala samo iz jednog razloga — da bi njena deca imala šta da jedu.
Tokom nastupa uspela je da zaradi veliki novac za to vreme i obezbedi porodicu.
Ali cena koju je platila bila je ogromna.
Priča koja danas mnoge tera na suze
Meri En Bevan umrla je 1933. godine u 59. godini života.
Danas njena priča više ne simbolizuje „ružnoću“, već snagu žene koja je uprkos bolesti, podsmehu i poniženju uspela da se bori za svoju decu do poslednjeg dana.
Mnogi upravo zato smatraju da je njena sudbina jedna od najtužnijih i najpotresnijih priča 20. veka
Komentari (0)