Danas je brzina dostave jedan od glavnih aduta restorana i picerija. Međutim, još pre više od šest decenija jedna kompanija iz SAD pokušala je da ode korak dalje – da mušterijama dostavi picu koja je upravo izašla iz pećnice, i to tako što ju je pekla tokom vožnje do njihove kuće.

Ova neobična usluga pojavila se početkom šezdesetih godina u američkoj saveznoj državi Viskonsin pod nazivom „Pica na točkovima“ (Pizza on Wheels), a mnogi je danas smatraju jednom od najneobičnijih ideja u istoriji dostave hrane.

Kako je funkcionisala „Pica na točkovima“?

Kompanija je koristila posebno opremljene kombije u kojima su se nalazili pećnice, frižideri i svi potrebni sastojci za pripremu pice.

Kupci su porudžbine slali telefonom, nakon čega je dispečer radio-vezom kontaktirao najbliže vozilo. Dok je kombi bio na putu ka adresi, zaposleni su u njemu razvlačili testo, dodavali sastojke i pekli picu.

Kada bi vozilo stiglo pred kuću mušterije, pica bi bila potpuno sveža i tek izvađena iz pećnice.

Na meniju se nalazilo čak 25 različitih kombinacija dodataka, što je za to vreme predstavljalo impresivnu ponudu.

Amerika je tada poludela za picom

Istoričari hrane navode da se ideja pojavila u trenutku kada je popularnost pice u Sjedinjenim Američkim Državama naglo rasla.

Nakon Drugog svetskog rata brojni američki vojnici vratili su se iz Italije oduševljeni ovim jelom, pa je potražnja za picom iz godine u godinu postajala sve veća.

Istovremeno, razvoj predgrađa i sve šira upotreba telefona otvorili su prostor za nastanak modernih sistema dostave hrane.

Pečenje pice u pokretu nije bilo nimalo jednostavno

Iako je koncept zvučao revolucionarno, njegova realizacija bila je mnogo komplikovanija nego što se očekivalo.

Održavanje sastojaka na odgovarajućoj temperaturi, priprema testa u vozilu koje se kreće i ravnomerno pečenje pice predstavljali su ozbiljan izazov.

Poznavaoci industrije navode da je ceo proces više ličio na akrobatsku tačku nego na standardnu pripremu hrane.

Veliki planovi koji nisu dugo trajali

Uprkos brojnim logističkim problemima, kompanija je uspela da se proširi iz grada Kenoše na Medison, Grin Bej i još nekoliko mesta širom Viskonsina.

Osnivač kompanije Denis Šihan imao je ambiciozne planove da koncept proširi i na druge gradove američkog Srednjeg zapada.

Ipak, već sredinom šezdesetih godina pojavili su se oglasi za prodaju vozila kompanije, a početkom sedamdesetih „Pica na točkovima“ praktično je nestala sa tržišta.

Do danas nije potpuno jasno da li je razlog bio zdravstveni problem jednog od operatera ili činjenica da poslovni model jednostavno nije mogao da bude profitabilan.

Ideja koja je možda stigla prerano

Zanimljivo je da je više od pola veka kasnije sličan koncept pokušala da oživi kalifornijska kompanija „Zum“.

Uz pomoć moderne tehnologije i stotina miliona dolara investicija, pokušali su da organizuju pripremu pice tokom transporta, ali ni taj projekat nije uspeo da opstane na tržištu.

Zbog toga mnogi stručnjaci danas smatraju da kupci ipak nisu spremni da plate dodatne troškove samo kako bi dobili picu koja je nekoliko minuta svežija.

Ipak, „Pica na točkovima“ ostala je zanimljiv deo istorije gastronomije i dokaz da su ljudi još pre više od 60 godina pokušavali da pronađu načine da hrana stigne na kućni prag što toplija i svežija.