Na prvi pogled deluje kao šala sa interneta, ali jedan mladi Jutjuber pokazao je da ideja o kućnom ljubimcu kao izvoru energije nije potpuno bez osnova – bar u eksperimentalnim uslovima.

Neobičan projekat nastao je iz svakodnevne situacije: hrčak koji noću neumorno trči u svom točkiću i pravi buku u domaćinstvu. Umesto da to vidi kao problem, kreator poznat pod nadimkom „Flamethrower“ odlučio je da kretanje ljubimca pretvori u izvor električne energije.

Od ideje do eksperimenta

Kako je naveo, inspiracija je nastala upravo tokom noćnog slušanja neprekidnog okretanja točkića. Umesto da ignoriše situaciju, odlučio je da je iskoristi za tehnički eksperiment.

Osnovna ideja zasniva se na principu elektromagnetne indukcije – ako električna energija može da pokreće motor, onda mehaničko kretanje može da se pretvori u električnu energiju.

Međutim, kako je ubrzo pokazano, razlika između teorije i prakse u ovom slučaju je velika.

Tehnički izazovi: snaga i napon

hrčak puni telefon

Prema njegovim proračunima, mali 5V DC motor morao bi da se okreće na više od 10.000 obrtaja u minuti kako bi proizveo dovoljno energije za punjenje pametnog telefona od oko 15 vati.

To znači da čak i u idealnim uslovima hrčak ne bi mogao da obezbedi stabilnu i korisnu količinu energije, dok bi motor mogao da se pregreje tokom rada.

Dodatni problem predstavljaju baterije, koje zahtevaju stabilan i odgovarajući napon za punjenje, zbog čega je u sistem uključen „energy harvesting“ modul koji male napone pretvara u upotrebljiv nivo.

MPPT sistem i skladištenje energije

Za optimizaciju procesa korišćen je MPPT (Maximum Power Point Tracking) sistem, koji reguliše odnos ulazne i izlazne energije i poboljšava efikasnost prikupljanja struje.

Kao skladište energije korišćene su litijum-jonske ćelije iz pokvarenog električnog skutera, koje su omogućile da se energija sačuva i kasnije iskoristi za punjenje telefona putem USB priključka.

Testiranje u praksi

Nakon povezivanja sistema sa osovinom hrčkovog točkića, ljubimac je ostavljen da tokom noći „radi“.

Sledećeg dana autor je priključio telefon i testirao rezultat. Sistem je funkcionisao, ali je punjenje bilo veoma sporo.

Nakon dodatne provere termalnom kamerom, zaključeno je da je problem bio u starom USB kablu koji je ograničavao performanse. Zamena kabla dovela je do primetnog poboljšanja brzine punjenja.

„Hrčak je dobio svrhu“

„Na kraju ispada da je moj hrčak dobio svrhu“, rekao je autor kroz šalu nakon uspešnog testa.

Iako je projekat pre svega eksperiment, on tvrdi da se sličan princip može primeniti i na druge izvore mehaničke energije u domaćinstvu, poput sobnih bicikala ili sličnih uređaja.

Zaključak je da, iako hrčak ne može realno da bude ozbiljan izvor energije, ideja pokazuje kako se kreativnim pristupom mogu istražiti granice između zabave i inženjeringa.