Za osnovu je uzeo Ford Festivu iz 1988. godine, već mali gradski automobil, ali je otišao korak dalje i bukvalno ga prepolovio uz pomoć laserskog rezača i CNC mašina.

Rezultat je vozilo koje izgleda gotovo nestvarno – toliko usko da podseća na maketu, a ne na pravi automobil. Ipak, Fiver tvrdi da je vozilo i dalje funkcionalno i da je čak uspeo da ga registruje za vožnju na putu.

Tokom izrade, kompletan enterijer je uklonjen, a originalni motor nije mogao da se uklopi u novi, ekstremno suženi okvir. Zato je zamenjen manjim električnim pogonom sa terenskog bicikla.

Proces izrade uključivao je i upotrebu naprednih alata, uključujući lasersko sečenje metala i CNC obradu, dok su neki delovi čak zaleđivani tečnim azotom kako bi se lakše oblikovali.

Jedan od najneobičnijih detalja bio je volan, koji je morao da bude prepravljen i bukvalno presečen na pola kako bi se uklopio u novi raspored kabine. I pored toga, upravljanje vozilom ostalo je moguće, iako daleko od uobičajenog.

Unutrašnjost je redizajnirana uz pomoć 3D štampanih delova, a dodatni elementi poput svetala, retrovizora i sirene prilagođeni su kako bi vozilo ispunilo osnovne uslove za vožnju na putu.

ds

Kada je projekat završen, automobil je testiran na ulicama Nešvila, gde je iznenadio prolaznike svojim izgledom i činjenicom da zaista funkcioniše u realnom saobraćaju.

Iako nepraktičan za svakodnevnu upotrebu, ovaj „najtanji auto“ projekat pokazao je koliko daleko može da ide kreativnost u kombinaciji sa modernom tehnologijom i inženjeringom.

Fiver je izjavio da je zadovoljan rezultatom i da je najvažnije to što vozilo ne samo da izgleda neobično, već i zaista može da se vozi.