Amerika je dobila građevinski podvig koji je pomerio granice onoga što stadion može da bude. Već prvog dana bilo je jasno da se ne radi samo o sportskom objektu već o jednom od najambicioznijih građevinskih projekata 21. veka. Stadion je tokom Svetskog prvenstva 2026. godine jedan od glavnih centara takmičenja zbog ogromnog kapaciteta i modernih sadržaja. 

Projekat koštao više od milijardu dolara 

Početkom 2000-ih vlasnik Dalas Caubojsa, milijarder Džeri Džons, odlučio je da dotadašnji „Teksas stadion“ više ne može da odgovori zahtevima modernog sporta i zabave. Ideja nije bila da se napravi samo novi stadion, već simbol Teksasa i američke moći. Prvobitni troškovi procenjivani su na oko 650 miliona dolara. Međutim, kako je projekat rastao, tako su rasli i troškovi. Konačna cena izgradnje premašila je 1,15 milijardi dolara, što ga je u tom trenutku učinilo najskupljim stadionom na svetu. Finansiranje je kombinovalo privatni kapital Dalas kaubojsa, javna sredstva grada Arlingtona i posebne lokalne poreze odobrene na referendumu. Građani su praktično glasali za izgradnju stadiona i omogućili realizaciju projekta koji je kasnije postao jedan od najpoznatijih sportskih objekata planete.

 Arhitektonski izazovi  

Najveći izazov predstavljala je želja investitora da stadion ima ogroman otvoren prostor bez unutrašnjih stubova koji bi zaklanjali pogled gledaocima. Rešenje su bila dva gigantska čelična luka koji nose krovnu konstrukciju.

Svaki luk dugačak je oko 390 metara i među najvećim je samonosećim lučnim konstrukcijama ikada izvedenim na sportskom objektu. Hiljade tona čelika podignute su pomoću specijalnih dizalica i montirane sa preciznošću od svega nekoliko milimetara. Kada su lukovi spojeni, građevinski stručnjaci govorili su da je reč o jednom od najkomplikovanijih inženjerskih zahvata izvedenih u američkoj sportskoj arhitekturi.

Jedna od najpoznatijih karakteristika stadiona jeste pokretni krov. Ogromni paneli mogu da se otvore ili zatvore za približno 12 minuta. Kada je vreme lepo, stadion praktično postaje otvorena arena. Kada temperature u Teksasu pređu 40 stepeni ili se pojave oluje, krov se zatvara i pretvara objekat u potpuno klimatizovanu dvoranu. Pokretni delovi krova teški su više hiljada tona, ali zahvaljujući sofisticiranim elektromotornim sistemima, kreću se gotovo nečujno. Posebna pažnja posvećena je otpornosti na vetar i ekstremne vremenske uslove karakteristične za Teksas.

 Stakleni zidovi visoki kao neboder 

Još jedna atrakcija stadiona su gigantske staklene fasade na oba kraja objekta. Ogromna vrata visoka su gotovo 55 metara i spadaju među najveće pokretne staklene elemente na svetu. Kada se otvore, čitava unutrašnjost stadiona povezuje se sa spoljnim prostorom. Takvo rešenje omogućava prirodno provetravanje, ali i spektakularan pogled na okolinu.

U vreme izgradnje mnogi stručnjaci tvrdili su da je ovakav koncept suviše ambiciozan i skup, ali se pokazalo da je upravo on postao jedan od zaštitnih znakova stadiona. Kada je stadion otvoren, najveću pažnju privukao je centralni video-ekran okačen iznad terena. Gigantska konstrukcija teška je više od 500 tona i u trenutku postavljanja predstavljala je najveći HD ekran na svetu. Njegova dužina prelazi 49 metara, a širina 22 metra. Tokom utakmica ekran dominira prostorom toliko da ga gledaoci često porede sa lebdećom zgradom.

Objekat može da primi oko 80.000 gledalaca, ali se uz dodatne montažne tribine kapacitet povećava na više od 100.000 mesta. Za pojedine događaje zabeležena je poseta od preko 105.000 ljudi. Unutar kompleksa nalazi se više od 300 luksuznih loža, hiljade premijum sedišta, restorani, konferencijske sale, televizijski studiji i prostori za organizaciju velikih poslovnih događaja. Praktično je reč o malom gradu pod jednim krovom.