Međutim, ubrzo su shvatili da će, osim urušenih stepenica, nestalih podova i zapuštenog dvorišta, morati da se izbore i sa brojnim zmijama koje su godinama naseljavale imanje.
Kuća iz tridesetih godina 19. veka bila je dugo napuštena, a priroda je u međuvremenu potpuno preuzela kontrolu. Gusta vegetacija, kamenje, zapušteni bazen i šuma stvorili su idealne uslove za razmnožavanje glodara i drugih sitnih životinja, što je privuklo veliki broj zmija.
Zmije su bile svuda – na drveću, pored vrata i oko bazena
Već prvog dana po dolasku na imanje porodica je ugledala veliku crnu zmiju kako se penje uz drvo u potrazi za plenom. To je bio tek početak.
Tokom narednih meseci gotovo svakodnevno su nailazili na zmije među kamenjem, u visokoj travi, pored ulaznih vrata, oko napuštenog bazena, pa čak i u neposrednoj blizini mesta gde se igrala njihova deca.
Posebnu zabrinutost izazvalo je to što među bezopasnim crnim i vodenim zmijama ima i otrovnih bakarnih zmija, zbog čega su svaki izlazak iz kuće planirali s velikim oprezom.
Jedna zmija bila je duža od dva metra
U početku nisu želeli da uklanjaju crne zmije jer su čitali da one pomažu u kontroli broja glodara i mogu da odvrate pojedine otrovnice.
Međutim, situacija se promenila kada su shvatili da otrovne zmije ipak dele ista skrovišta sa njima.
„Jedna od crnih zmija bila je dugačka više od dva metra. Tada smo shvatili da moramo nešto da promenimo“, ispričao je Tajler.
Pronašli humano rešenje
Umesto da ubijaju gmizavce, supružnici su odlučili da promene samo okruženje. Očistili su dvorište, uklonili gomile kamenja i otpada, raskrčili rastinje, zatvorili otvore na kući i pomoćnim objektima, obnovili jezero i zapušteni bazen pretvorili u baštu.
Tajler je nabavio i posebnu hvataljku dugu skoro dva metra kojom bezbedno hvata zmije kada se približe kući. Nakon toga ih stavlja u kantu ili vreću i odnosi daleko od doma, gde ih pušta nazad u prirodu.
Njihova priča privukla je veliku pažnju na društvenim mrežama, gde redovno dele snimke obnove istorijske kuće i susreta sa zmijama. Mnogi su njihove prizore opisali kao scene iz horor filma, dok drugi hvale odluku da životinje ne ubijaju, već ih na bezbedan način vraćaju u njihovo prirodno stanište.
Komentari (0)