Međutim, ćureća jaja gotovo da ne postoje u redovnoj prodaji, zbog čega se mnogi pitaju da li su uopšte jestiva ili možda nisu bezbedna za ishranu.

Odgovor je jednostavan – ćureća jaja mogu bez problema da se jedu, ali njihova retkost nema veze sa zdravljem, već sa ekonomijom proizvodnje.

Da li su ćureća jaja bezbedna za jelo?

Po sastavu su veoma slična kokošijim jajima. Sadrže belance i žumance, bogata su proteinima, mastima, vitaminima B grupe, vitaminom A, kao i mineralima poput gvožđa, fosfora, cinka i selena.

Mogu da se kuvaju, prže ili koriste u pripremi različitih jela, baš kao i kokošija jaja.

Kao i sva živinska jaja, mogu sadržati bakterije poput salmonele ukoliko se ne čuvaju i ne pripremaju pravilno. Zato ih treba dobro termički obraditi, posebno kada ih konzumiraju trudnice, mala deca, starije osobe i ljudi sa oslabljenim imunitetom.

Da li su zdravija od kokošijih?

Iako su nutritivno veoma kvalitetna, ćureća jaja nisu "superhrana", niti su značajno zdravija od kokošijih.

Na 100 grama imaju nešto više kalorija, proteina i masti, ali i više holesterola. Zbog toga nema dokaza da predstavljaju bolji izbor za svakodnevnu ishranu.

Njihov ukus većina ljudi opisuje kao sličan kokošijim jajima, uz nešto veće žumance i malo intenzivniju aromu.

Zašto ih onda nema u prodavnicama?

Glavni razlog je što se ćurke ne uzgajaju zbog jaja, već prvenstveno zbog mesa.

Za razliku od kokošaka nosilja, ćurke kasnije sazrevaju, nose znatno manje jaja i njihova proizvodnja je sezonska. Osim toga, mnogo su veće, pa zahtevaju više hrane, prostora i vremena, što proizvodnju čini znatno skupljom.

Većina ćurećih jaja završava u inkubatorima, gde se iz njih izlegu novi ćurići. Za proizvođače jedno oplođeno jaje ima mnogo veću vrednost kao buduća životinja nego kao prehrambeni proizvod.

Zbog toga bi ćureća jaja, kada bi se prodavala u supermarketima, bila višestruko skuplja od kokošijih, a potražnja verovatno ne bi bila dovoljno velika da opravda takvu proizvodnju.

Upravo zato ih retko viđamo na rafovima – ne zato što nisu jestiva, već zato što su mnogo vrednija za uzgoj nove generacije ćuraka nego za doručak.