Severno od istorijskog centra Milana, u četvrti Porta Nuova, nalaze se dve stambene zgrade koje izgledaju potpuno drugačije od svega što ih okružuje.
Sa svakog sprata pružaju se duboke terase, a sa njihovih ivica raste drveće.
Tokom leta kule su zelene gotovo do samog vrha, dok se zimi kroz krošnje vidi tamnosiva kamena fasada. Zovu ih Bosco Verticale, odnosno „Vertikalna šuma“.
Zgrade imaju 20.000 biljaka
Reč je o dve zgrade, poznate kao kula D i kula E. Prva je visoka 85 metara i ima 18 spratova, dok druga doseže 117 metara i ima 27 spratova.
Na njihovim terasama raste oko 20.000 biljaka, među kojima je približno 700 stabala visokih do šest metara. Zeleni fond obuhvata 23 vrste drveća i visokog žbunja, 35 vrsta nižeg žbunja i više od 90 vrsta pokrivača tla i višegodišnjih biljaka.
Ukupna zelena površina iznosi 10.142 kvadratna metra, što odgovara približno 40 odsto vertikalne površine obe zgrade.
Izbor biljaka nije bio slučajan. Vrste su raspoređene u skladu sa količinom sunčeve svetlosti. Masline i crnika nalaze se na južnim i zapadnim stranama, gde mogu da podnesu visoke temperature, dok su bukve i vrste koje bolje podnose hlad raspoređene na severnoj i istočnoj strani.
Drveće, staro najmanje 15 godina, uzgajano je u rasadniku, a otpornost krošnji na snažne vetrove proveravana je u vazdušnom tunelu Politehničkog univerziteta u Milanu, na modelu u razmeri 1:100. Dodatna testiranja sprovedena su u tunelu Univerziteta Florida International, pri brzini vetra od 67 metara u sekundi.
Rezultati su pokazali da zelenilo na fasadi nema samo estetsku ulogu, već može značajno da utiče i na temperaturu zgrade.
Temperatura u zgradi je niža zbog vegetacije
Nezaštićena fasada tokom letnjih dana može da se zagreje mnogo više od temperature vazduha.
Kod drugih, izloženih fasada, temperatura je 30 stepeni viša od najviše temperature fasade prekrivene vegetacijom.
Naime, biljke presreću sunčevo zračenje pre nego što ono stigne do zida, dok isparavanje vode dodatno hladi vazduh u neposrednoj blizini fasade. Zgrada sa terasama i drvećem tokom leta propušta 49 odsto manje sunčevog zračenja i zahteva čak 68 odsto manje energije za hlađenje u odnosu na zgradu sa potpuno glatkom fasadom.
Ovaj efekat postiže se i oblikom zgrade - naime, betonske konzole, duboke oko 3,3 metra, stvaraju hlad i štite fasadu od direktnog sunca tokom većeg dela dana. Krošnje zatim daju dodatni efekat i u modelu doprinose dodatnom smanjenju potrošnje energije.
Biljke na ovoj zgradi se navodnjavaju podzemnom vodom kroz sistem kap po kap. Dva puta godišnje arboristi se pomoću užadi spuštaju niz kule i orezuju krošnje.
Zgrada je izgrađena u predgrađu Milana
Projekat je nastao u okviru velike transformacije milanske četvrti Porta Nuova. Područje površine 34 hektara bilo je jedno od poslednjih velikih neizgrađenih područja u Milanu.
Kule je projektovao Boeri Studio, koji su činili Stefano Boeri, Điannadrea Bareka i Đovani La Vara, uz kompaniju Arup Italia i uz pomoć botaničkih savetnica Emanuele Borio i Laure Gati.
Nakon završetka milanskog projekta, ideja je dobila nove verzije i u drugim zemljama. Slični projekti realizovani su u Holandiji i Kini, dok je u Francuskoj razvijen projekat zasnovan na istom principu, piše Putni kofer.
Svaki od tih projekata prilagođen je lokalnoj klimi, ali osnovna ideja ostala je ista.
Komentari (0)