Korisnik iz Hrvatske pronašao je kesicu čipsa kojoj je rok trajanja istekao pre skoro osam godina, a kada ju je otvorio, prizor ga je iznenadio.

Umesto potpuno raspadnutog ili buđavog sadržaja, unutra se nalazio čips koji je, barem na prvi pogled, izgledao gotovo normalno.

Kaže da je miris bio nešto drugačiji nego što bi trebalo, ali ne toliko da bi odmah delovao pokvareno. Ipak, nije želeo da rizikuje.

„Nisam ni mislio da ga jedem. Ovo je bilo iz radoznalosti i da podelim sa onima koje je možda zanimalo kako izgleda“, objasnio je.

Kako je čips preživeo toliko godina?

Upravo je to pitanje najviše zainteresovalo korisnike društvenih mreža.

Jedan od njih objasnio je da kombinacija nekoliko faktora može pomoći da čips dugo zadrži izgled. Proizvod se prži na visokim temperaturama, ima veoma malo vode, sadrži so, a zatvorena ambalaža dodatno ga štiti od spoljašnjih uticaja.

Posebnu ulogu ima i azot kojim se pune kesice čipsa. On pomaže da se smanji količina kiseonika u ambalaži i uspori oksidacija, odnosno proces koji utiče na kvarenje masti i promenu ukusa.

Zbog svega toga, čips može izgledati iznenađujuće dobro čak i kada je veoma star.

ssss

„To ne znači da je bezbedan za jelo“

Ipak, izgled proizvoda može da zavara.

Jedan od korisnika upozorio je da ulje u čipsu vremenom može da užegne, čak i kada nema vidljivih promena. Promene u sastavu masti ne moraju nužno biti očigledne na prvi pogled.

Zbog toga je činjenica da je čips i posle gotovo osam godina izgledao normalno mnogo više zanimljivost nego razlog da ga neko pojede.

Rasprava se u jednom trenutku pretvorila u pravu malu debatu. Dok su jedni tvrdili da bi bez razmišljanja bacili takav proizvod, drugi su priznali da bi ih radoznalost naterala da probaju makar jedan komad.

„Ja bih ga probao“, napisao je jedan korisnik.

Drugi su bili znatno oprezniji.

Na kraju, eksperiment je pokazao nešto prilično fascinantno: neke namirnice mogu godinama izgledati gotovo isto, ali izgled nije dovoljan da bi se procenilo da li su i dalje bezbedne za konzumaciju.

U ovom slučaju, vlasnik stare kesice ipak je doneo najpametniju odluku – čips je završio u smeću, a internet je dobio još jedan neobičan dokaz koliko dugo pojedini proizvodi mogu da „prežive“ datum sa ambalaže.