Mnogoj deci danas teško pada kada nemaju unapred osmišljenu aktivnost. Čim nastupi nekoliko minuta bez zabave, telefona, tableta ili igračke, često počinju da traže način da ispune vreme.

Harvardski profesor Artur C. Bruks nedavno je ukazao na značaj ponovnog učenja kako da se dosađujemo, dok stručnjaci sve češće ističu da je sposobnost podnošenja dosade važna veština u svetu u kojem smo gotovo neprestano izloženi različitim nadražajima.

To se posebno vidi kod male dece koja tek uče kako da mirno provedu nekoliko minuta bez ekrana ili unapred pripremljene zanimacije.

Decu treba naučiti kako da čekaju

Lisa Elejn Piters, vaspitačica koja na društvenim mrežama deli savete iz svoje prakse, nedavno je otkrila jednostavan način na koji decu uči da se ponašaju u situacijama kada moraju da čekaju.

Kako objašnjava, vaspitači i učitelji često se susreću sa problematičnim ponašanjem upravo u takvim trenucima – dok deca stoje u redu, čekaju da dođu na red ili dok učitelj razgovara sa drugim detetom.

Prema njenom iskustvu, jedan od razloga jeste to što mnoga deca jednostavno nisu naučila šta da rade kada im je dosadno.

„Možda ste ih naučili kako da se ponašaju u hodniku, ali jeste li ih naučili kako da se ponašaju dok čekaju? To je nešto što mnogi učitelji ne podučavaju direktno“, kaže Piters.

Zato decu u vrtiću, ali i svoju decu, uči da nije ništa loše u tome da im je ponekad dosadno i da ne moraju u svakom trenutku da budu zabavljena.

vaspitačica

Umesto toga, pokazuje im nekoliko jednostavnih „igara dosade“.

Kada mora da razgovara sa kolegom ili da reši neki problem, dovoljno je da kaže: „Igrajte igru dosade“, a deca već znaju šta treba da rade.

Jednostavne igre za trenutke dosade

Jedna od aktivnosti koju Piters koristi jeste „igra palčevima“. Deci pokazuje kako da okreću palčeve jedan oko drugog. Iako odraslima ovakva aktivnost može delovati potpuno jednostavno, deci može biti zanimljiva upravo zato što je nova i ne zahteva nikakve rekvizite.

Pokazuje im i različite male izazove sa prstima. Jedan od njih podrazumeva spajanje palca i kažiprsta obe ruke i pokušaj da se prsti provuku jedan kroz drugi bez dodirivanja ostalih prstiju.

Ovakve aktivnosti zahtevaju koncentraciju i određenu spretnost, a mogu da pomognu deci da preusmere pažnju bez korišćenja igračaka ili ekrana.

Piters decu uči i jednostavnim tehnikama dubokog disanja koje mogu da im pomognu da se smire.

Još jedna aktivnost je „igra boja“. Deca dobiju određenu boju, a zatim u tišini pokušavaju da pronađu što više predmeta te boje u prostoriji.

„Ne smeju da ih uzvikuju. Cilj je samo da zaokupe njihove oči i misli“, objašnjava Piters.

Zašto je dobro da se deca ponekad dosađuju?

Odraslima ovakve igre možda deluju previše jednostavno, ali deca danas odrastaju u okruženju koje se značajno razlikuje od onog u kojem su odrastale prethodne generacije.

Nekada je bilo mnogo manje dostupnog sadržaja za zabavu, pa su deca češće morala sama da osmisle šta će raditi. Danas su im video-sadržaji, igrice, muzika i druge vrste zabave dostupni gotovo istog trenutka kada ih požele.

Pored toga, mnoga deca imaju veoma ispunjene rasporede, zbog čega im ostaje malo vremena u kojem jednostavno nemaju nikakvu obavezu niti unapred pripremljenu aktivnost.

Upravo zato Piters smatra da decu treba naučiti kako da mirno podnesu takve trenutke.

Dosada sama po sebi ne mora biti nešto negativno. Vreme bez unapred pripremljene zabave može detetu pružiti priliku da samo pronađe zanimaciju, posmatra okolinu, razmišlja ili se prepusti mašti.

Roditelji imaju svoje „igre dosade“

Video vaspitačice izazvao je brojne reakcije, a roditelji i učitelji počeli su u komentarima da dele svoje ideje.

Neki deci predlažu da broje ploče na plafonu, drugi koriste tihe igre sa slovima ili brojevima, dok neki jednostavno podstiču decu da posmatraju predmete oko sebe.

Zajedničko svim ovim idejama jeste da ne zahtevaju ekran, igračku ili poseban rekvizit. Cilj nije da se dosada po svaku cenu ukloni, već da dete nauči da može da je podnese i samo pronađe način da provede vreme.

A savet bi mogao da bude koristan i odraslima. Mnogi danas automatski posežu za telefonom čim imaju nekoliko slobodnih minuta.

Ponekad, međutim, ne moramo raditi baš ništa. Dovoljno je sačekati, posmatrati šta se događa oko nas i dozvoliti mislima da malo odlutaju.