Ne kupujem luksuzne torbe, ne trošim stotine evra na jednu stvar, ne idem svakog vikenda u skupe restorane, a opet, pred kraj meseca pogledam stanje na računu i pomislim: gde je sve otišlo?

Odgovor je, naravno, bio u onim malim kupovinama koje u trenutku ne deluju strašno.

Dvadeset evra ovde, trideset tamo. Majica koja je „baš povoljna“. Krema koja je na akciji. Još jedna šolja koja mi realno ne treba. Nešto što sam videla na internetu uveče i naručila pre nego što sam stigla da razmislim.

A onda sam počela da koristim jedno vrlo jednostavno pravilo.

Ako mi nešto nije zaista potrebno, čekam 72 sata.

I tu se stvari menjaju.

Ne kupujem ništa odmah

Recimo da vidim cipele koje mi se baš dopadaju.

Ranije bih verovatno pogledala cenu, videla da piše „još samo 2 komada“ i već bih vadila karticu.

Sada ih samo sačuvam.

Ostavim ih u korpi, slikam ekran ili zapišem naziv.

I ništa više.

Tri dana ne donosim odluku.

Ako ih posle 72 sata i dalje želim, ponovo ih pogledam.

Ako sam u međuvremenu potpuno zaboravila na njih odgovor je jasan.

Nisu mi ni bile potrebne.

Tri dana potpuno promene osećaj

Kod impulsivne kupovine problem često nije sama stvar.

Problem je trenutak.

Vidite nešto lepo, cena deluje prihvatljivo, još piše da je na popustu i mozak odmah napravi priču kako vam baš to nedostaje.

Posle tri dana, taj isti proizvod često izgleda sasvim drugačije.

Odjednom se setite da već imate slične pantalone.

Ili da tu boju gotovo nikad ne nosite.

Ili da zapravo ne želite da date 50 evra za nešto što ćete obući dva puta.

Početno uzbuđenje jednostavno prođe.

A kad ono prođe, mnogo je lakše doneti normalnu odluku.

Najviše novca ne ode na velike stvari

To je deo koji me je najviše iznenadio.

Nisu problem uvek velike kupovine.

Recimo da samo dva puta mesečno odustanete od stvari koja košta 30 evra.

To je 60 evra mesečno.

Za godinu dana 720 evra.

I to bez ikakvog velikog odricanja.

Samo niste kupili nekoliko stvari koje vam, realno, nisu ni trebale.

Kada tako pogledate, više ne deluje beznačajno.

„Ali na sniženju je“ je najskuplja rečenica

Ovo sam sebi morala posebno da objasnim.

Ako nešto košta 50 evra, a vi ga kupite za 30, jeste dobili popust od 20 evra.

Ali samo pod uslovom da ste tu stvar ionako planirali da kupite.

Ako je niste ni želeli dok niste videli crvenu etiketu sa popustom, onda niste uštedeli 20 evra.

Potrošili ste 30.

To je ogromna razlika.

Zato sada, kad vidim „-40%“, prvo pitam sebe:

Da li bih ovo uopšte kupila da nije na sniženju?

Ako je odgovor „ne“, zatvaram stranicu.

Najveća zamka je „samo danas“

Onlajn prodavnice su posebno dobre u tome da vam stvore osećaj da morate odmah nešto da uradite.

„Akcija ističe za dva sata.“

„Ostao je još jedan komad.“

„Još 14 ljudi upravo gleda ovaj proizvod.“

„Besplatna dostava samo do ponoći.“

Sve je napravljeno tako da nemate vremena da razmišljate.

Ali sada imam jedno pitanje koje mi mnogo pomaže:

Šta će se stvarno dogoditi ako ovo danas ne kupim?

U većini slučajeva ništa.

Ako sutra više nije dostupno, preživeću.

Ako cena poraste, možda ga jednostavno neću kupiti.

A ako sam ga i posle tri dana spremna da platim po punoj ceni, onda ga verovatno zaista želim.

Mojih pet pitanja posle 72 sata

Kada prođu tri dana, ne gledam samo da li mi se stvar i dalje sviđa.

Pitam sebe:

Da li mi ovo stvarno treba?

Da li već imam nešto slično?

Koliko puta ću ga realno koristiti?

Da li bih ga kupila i bez popusta?

Da li mi ova kupovina pravi problem u budžetu?

Ako mogu normalno da odgovorim na sva ta pitanja i stvar i dalje želim – kupim je.

Poenta nije da sebi zabranite svako zadovoljstvo.

Poenta je da vi odlučujete gde ide vaš novac, a ne trenutni impuls.

Za skuplje stvari čekam još duže

Za manje kupovine tri dana su sasvim dovoljna.

Ali ako gledam nešto što košta nekoliko stotina evra, 72 sata mi više nije dovoljno.

Tu čekam nedelju dana.

Nekad i mesec.

Jer što je veća cena, veća treba da bude i pauza između „želim“ i „kupujem“.

I zanimljivo je koliko puta se tokom tog perioda potpuno predomislim.

Novčanik se ne puni magijom

Posle nekog vremena shvatila sam nešto vrlo jednostavno.

Ovo pravilo mi nije donelo više novca.

Samo je zaustavilo da novac odlazi na gluposti.

A efekat je isti na kraju meseca ostane više.

Nema posebne formule, nema tablica ni komplikovanog budžeta.

Samo tri dana.

I jedno veoma obično pitanje:

Da li mi ovo stvarno treba ili mi samo treba baš sada?