Godinama je Artur Kermalvezen zamišljao da bi njegov biološki otac mogao biti bilo koji muškarac kojeg sretne na ulici. Odrastao je ne znajući ko je čovek od kojeg je nasledio polovinu svojih gena, a ta neizvesnost pratila ga je praktično čitavog života.
Onda je upoznao Odri, ženu koja je, poput njega, začeta doniranom spermom.
Zaljubili su se, ali je njihova ljubavna priča ubrzo dobila potpuno neočekivan obrt. Morali su da odgovore na pitanje koje nijedan par ne želi ni da zamisli: da li su možda u krvnom srodstvu?
Njihova potraga za odgovorom trajala je godinama i na kraju je doprinela promeni francuskih pravila o anonimnosti donora.
„Mogao je biti bilo koji muškarac“
Artur je odrastao sa saznanjem da je začet uz pomoć donirane sperme, ali bez mogućnosti da sazna identitet svog biološkog oca.
„Zamišljao sam da bi to mogao biti moj učitelj, čovek u autobusu ili bilo koji prolaznik. Bio sam očajan jer je bilo nemoguće živeti sa takvim mislima“, rekao je.
Kasnije je upoznao Odri iz Pariza, koja je takođe začeta doniranom spermom. Ona njihov prvi susret opisuje kao ljubav na prvi pogled.
Međutim, čim su shvatili da imaju sličnu životnu priču, pojavila se zastrašujuća mogućnost.
Šta ako ih ne povezuje samo ljubav, već i isti biološki otac?
Strah da su brat i sestra
U vreme kada su rođeni, u Parizu su postojale samo dve banke sperme, a pojedini donori davali su uzorke više puta.
Zbog toga su Artur i Odri strahovali da bi mogli biti polubrat i polusestra.
Pre nego što su odlučili da zasnuju porodicu, želeli su da urade genetski test. Međutim, francuski zakon im je to dodatno otežao.
U Francuskoj su kućna genetska testiranja zabranjena još od 1994. godine, a DNK analizu mogu da nalože samo lekar, sudija ili naučnik. Zbog toga su komercijalni DNK testovi kompanija poput 23andMe, Ancestry i MyHeritage godinama bili nedostupni francuskim korisnicima.
Tajni test za 900 evra
Posle višemesečne potrage pronašli su lekara na jugu Francuske koji je, za 900 evra u gotovini, pristao da uradi genetsku analizu.
Rezultat je pokazao da Artur i Odri nemaju istog oca.
Ipak, ni tada nisu bili potpuno mirni.
„Plašili smo se da je možda lažan“, prisetila se Odri.
Kao advokatkinja specijalizovana za bioetiku, Odri je godinama pokušavala da odgovore dobije kroz legalne kanale.
Od 2010. pokrenula je niz pravnih postupaka protiv francuskog sistema, tražeći da sazna da li je njen donor živ, koliko je puta donirao spermu i da li bi Artur mogao biti njen polubrat ili čak bliži rođak.
Sve žalbe su odbijene, uključujući i konačnu odluku najvišeg administrativnog suda Francuske 2015. godine.
Venčali se, ali sumnja nije nestala
Artur i Odri venčali su se 2013. godine, iako potpuna sigurnost još nije postojala.
Kasnije je jedan lekar uspeo da proveri podatke o njihovim donorima i utvrdio da su rođeni različitih godina, što je značilo da nisu ista osoba.
Ipak, zbog zakonskih ograničenja nije mogao da im otkrije sve informacije.
„Bilo je potpuno bizarno što je doktor znao više o meni nego ja sama“, rekla je Odri za BBC.
Na kraju su odlučili da prekrše zakon i urade kućni DNK test.
Rezultat je konačno potvrdio ono čemu su se nadali – nisu bili u krvnom srodstvu.
Posle 30 godina Artur pronašao biološkog oca
DNK analiza promenila je njihove živote.
Artur je posle gotovo tri decenije traganja, na Božić 2017. godine, upoznao svog biološkog oca – čoveka čiji je identitet godinama pokušavao da otkrije.
Odri je, međutim, doživela još veći obrt.
Među genetskim poklapanjima pojavila se Sofi, žena koju je ranije zastupala na sudu u borbi za ista prava.
Ispostavilo se da je Sofi njena biološka sestra.
Otkrili da četvoro ljudi ima istog donora
Odri i Artur su zajedno sa još osmoro ljudi začetih doniranom spermom uradili DNK testove.
Rezultati su bili šokantni.
Četvoro od desetoro učesnika imalo je istog biološkog donora.
Kasnije je još jedno DNK poklapanje sa osobom iz Amerike dovelo Odri do identiteta njenog donora.
Zvao se Filip, ali je već bio preminuo.
Njegova porodica pozvala je Odri da ih poseti nakon što je njena majka poslala pismo zahvalnosti.
„Svi smo plakali. Čak ni njegova sestra nije znala da je bio donor“, ispričala je Odri.
Njihova borba doprinela promeni zakona
Odri i Artur postali su jedni od najpoznatijih zagovornika prava osoba začetih doniranom spermom da saznaju svoje biološko poreklo.
Njihova pravna borba, kao i Arturova knjiga, doprineli su promeni francuskog zakonodavstva.
Prema novim pravilima, osobe začete donacijama izvršenim nakon aprila 2025. godine moći će, kada postanu punoletne, da dobiju identitet svog biološkog donora.
Ipak, Francuska je i dalje među evropskim zemljama u kojima su kućni DNK testovi zabranjeni.
Za Odri borba zato još nije završena.
„Svako ima pravo da zna svoje poreklo i svoju istoriju.“
Komentari (0)