Koliko puta dnevno čovek ispusti gasove? Naizgled jednostavno pitanje zapravo nije lako precizno istražiti. Do sada su se naučnici često oslanjali na to da učesnici sami beleže koliko su puta imali gasove, ali takav način praćenja može biti nepouzdan – ljudi mogu zaboraviti da ih evidentiraju ili jednostavno ne primetiti manje epizode.

Zbog toga su istraživači razvili neobično, ali potencijalno korisno rešenje: pametni donji veš sa malim uređajem koji može kontinuirano da prati crevne gasove.

Kako funkcioniše pametni donji veš?

Ranija istraživanja koristila su rektalne sonde za direktno prikupljanje gasova iz creva. Međutim, takve metode nisu naročito praktične za dugotrajno praćenje, pre svega zbog nelagodnosti.

Problem je predstavljao i razvoj dovoljno malog i energetski efikasnog senzora koji bi mogao da se nosi tokom svakodnevnih aktivnosti.

Novi sistem koristi mali nosivi uređaj koji se diskretno pričvršćuje za donji veš. Senzor može da registruje vodonik, gas koji nastaje aktivnošću mikroorganizama u crevima tokom fermentacije hrane.

Istraživači smatraju da bi ovakav način merenja u budućnosti mogao pomoći u boljem razumevanju veze između ishrane, crevnog mikrobioma i simptoma poput nadutosti i pojačane proizvodnje gasova.

Ljudi u proseku ispuštaju gasove 32 puta dnevno

U novom istraživanju učestvovalo je gotovo 60 zdravih osoba. Jedna grupa od 19 učesnika nosila je uređaj tokom svakodnevnog života sedam dana, kako bi se proverili njegova udobnost i mogućnost kontinuiranog praćenja.

Još 38 učesnika učestvovalo je u delu istraživanja sa kontrolisanom ishranom. Na taj način naučnici su pokušali da utvrde da li sistem može da registruje promene u proizvodnji gasova nakon konzumiranja različitih namirnica.

Rezultati su pokazali da su učesnici mogli da nose uređaj više od 11 sati dnevno, uz visok stepen pridržavanja protokola istraživanja.

Posebno je zanimljiv podatak o učestalosti ispuštanja gasova. Učesnici su u proseku imali oko 32 epizode dnevno, dok su individualne razlike bile veoma velike – od svega četiri do čak 59 puta dnevno.

To pokazuje koliko se ovaj fiziološki proces razlikuje od osobe do osobe.

Zašto je vodonik važan?

Crevni gasovi mogu sadržati vodonik, ugljen-dioksid i azot, a kod nekih ljudi prisutan je i metan. Vodonik je posebno interesantan istraživačima jer nastaje delovanjem mikroorganizama u crevima.

Praćenjem njegove proizvodnje naučnici mogu dobiti više informacija o tome kada i koliko intenzivno mikroorganizmi fermentišu hranu.

Jedan od problema u ovoj oblasti jeste to što još ne postoji dovoljno čvrsta referentna vrednost koja bi pokazala šta predstavlja „normalnu“ proizvodnju crevnih gasova kod pojedinca.

Zbog toga sam podatak o tome koliko često neko ispušta gasove nije dovoljan da bi se zaključilo da postoji zdravstveni problem.

Sledeći korak – veće istraživanje

Istraživači sada planiraju obimnije istraživanje u kojem bi nekoliko stotina ljudi nosilo uređaj tokom dužeg perioda, danju i noću.

Njihov cilj je da obrasce proizvodnje gasova povežu sa ishranom i sastavom crevnog mikrobioma. Takvi podaci mogli bi naučnicima pomoći da bolje razumeju šta se dešava u crevima nakon konzumiranja određene hrane, kao i kako na aktivnost mikrobioma utiču promene u ishrani, probiotici i prebiotici.

Za sada je, međutim, reč o istraživačkom alatu, a ne o uređaju koji može samostalno da postavi dijagnozu. Njegova najveća vrednost mogla bi biti u tome što omogućava objektivnije i dugotrajnije merenje procesa koji je do sada bilo veoma teško precizno pratiti.