Manastir Ostrog je jedno od mesta na koje ljudi ne dolaze samo da vide svetinju. Mnogi stižu sa brigom koju dugo nose, zbog bolesti u porodici, problema sa decom, teške odluke ili jednostavno zato što im je potreban mir.

Neko dolazi automobilom ili autobusom, neko poslednji deo puta prelazi peške, a ima i hodočasnika koji do Ostroga putuju danima. Posebno je velika gužva oko 12. maja, praznika Svetog Vasilija Ostroškog, kada se pred Gornjim manastirom formiraju dugi redovi.

Ipak, koliko god da postoje priče o običajima koje „morate“ da ispoštujete, suština odlaska pod Ostrog mnogo je jednostavnija.

Šta se radi kada priđete moštima Svetog Vasilija?

Ljudi koji prvi put dolaze često ne znaju kako treba da se ponašaju kada dođu pred kivot sa moštima Svetog Vasilija.

Ne postoji posebna rečenica koju morate da izgovorite niti molitva koju morate da naučite napamet. Vernici se prekrste, poklone, celivaju kivot i u sebi izgovore ono zbog čega su došli.

Neko moli za zdravlje, neko za svoju decu i porodicu, neko za oproštaj, a neko samo traži snagu da pregura period koji mu je težak.

Zbog velikog broja ljudi, posebno tokom praznika, pred moštima se ne zadržava dugo. Zato molitva ne mora da bude duga. Nekada je sasvim dovoljno nekoliko iskrenih reči.

Jednu stvar, ipak, ne nosite nazad

Među vernicima se često može čuti savet da ono što vas je dovelo pod Ostrog treba tamo i da ostavite – makar u mislima.

To ne znači da ćete iz manastira izaći bez problema niti da će svaka muka nestati čim krenete kući. Poenta je drugačija.

Ako ste već došli da se pomolite i poverite Bogu ono što vas muči, nema mnogo smisla da se na povratku ponovo uhvatite za isti strah i počnete iznova da ga vrtite u glavi.

Zato se simbolično kaže da sa Ostroga ne treba nositi nazad isti teret sa kojim ste došli.

Nije reč o predmetu koji treba ostaviti niti o nekom tajnom običaju, već o brizi, strahu i nemiru zbog kojih ste i krenuli na put.

Ne tražite „pravila“ koja garantuju da će vam se želja ostvariti

Oko Ostroga postoje brojna narodna verovanja i priče o tome šta treba poneti, gde treba stati ili šta obavezno uraditi. Međutim, odlazak u manastir nije magijski ritual.

Vernici mogu da zapale sveću, prisustvuju bogosluženju, ostave imena svojih bližnjih za pominjanje i pomole se. Za ispovest i pričešće potrebna je odgovarajuća priprema i razgovor sa sveštenikom.

Pod Ostrog se, uostalom, ne odlazi samo kada je teško. Mnogi se vraćaju kada se život smiri, kada dobiju lepu vest ili jednostavno zato što žele da zahvale.

I možda se baš u tome krije najjednostavniji smisao one rečenice koju ćete često čuti među hodočasnicima: kad krenete kući sa Ostroga, pokušajte da ne ponesete sa sobom isti strah sa kojim ste tamo došli.