Međutim, stvarnost pojedinih pravoslavnih sveštenika u Velikoj Britaniji izgleda potpuno drugačije.

Otac Nikola Bulat, koji služi u pravoslavnoj parohiji u Korbiju u Nortemptonširu, radnim danima ima posao u građevinskoj industriji, dok vikendom oblači svešteničku mantiju i posvećuje se vernicima.

Kako kaže, dodatni posao među sveštenicima u njegovoj zajednici nije neobičan.

„Nije nikakvo iznenađenje što od ponedeljka do petka radim kao zaposleni u oblasti građevine. Većina sveštenika u našoj zajednici radi na gradilištima, vozi kamione, dok su drugi profesori na univerzitetima“, ispričao je Nikola.

Od viljuškara do mantije

Tokom radne nedelje Nikola upravlja viljuškarom i bavi se završnim građevinskim radovima, uključujući rad sa silikonom. Kada stigne vikend, njegov radni dan dobija potpuno drugačiji oblik – tada služi liturgije, obavlja krštenja i venčanja i brine o svojoj parohiji.

Parohija Svetog Josifa Milostivog osnovana je tek u avgustu prošle godine i još uvek nema sopstveni prostor. Zbog toga zajednica bogosluženja održava u iznajmljenom prostoru koji se plaća po satu.

Posle svake službe sve pakuju

Takav način funkcionisanja zahteva dodatni trud. Pre svake službe potrebno je postaviti ikone i sve što je neophodno za bogosluženje, dok se nakon završetka sve ponovo pakuje i odnosi.

Nikola kaže da je to uobičajena praksa u pojedinim engleskim zajednicama i da uprkos izazovima broj vernika raste.

„Rad nas spasava od tri velika zla“

Iako dodatni posao predstavlja potrebu za mnoge sveštenike u dijaspori, otac Nikola na rad gleda pozitivno.

„Rad je dobra stvar koja nas spasava od tri velika zla: ružnoće, loših dela i oskudice“, poručuje on.

Njegova priča govori o svakodnevnom trudu ljudi koji pokušavaju da u novoj sredini istovremeno obezbede egzistenciju i očuvaju svoju veru, tradiciju i zajedništvo.