Gotovo da nema kuće u Srbiji u kojoj se nekada nije nalazila reprodukcija čuvene slike „Kosovka devojka“ Uroša Predića. Mlada žena u narodnoj nošnji, sa zlatnim kondirom u ruci, pridržava ranjenog junaka i pokušava da mu pomogne. Taj prizor svi dobro poznajemo, ali malo ko zna ko je zapravo čovek u njenom naručju i kakvu joj je strašnu vest saopštio.

Kada malo pažljivije pogledate sliku, videćete da to nije samo prizor devojke koja pomaže ranjenom vojniku. Iza njega stoji jedna od najtužnijih priča naše narodne poezije, priča o ljubavi, izgubljenoj nadi i sudbini devojke koja je na Kosovo došla da pronađe čoveka za koga je trebalo da se uda.

A umesto njega pronašla je drugog junaka, koji joj je saopštio ono čega se najviše plašila.

Ko je čovek koga Kosovka devojka drži u naručju?

Mnogi pomisle da je ranjeni ratnik na slici njen verenik. Međutim, nije tako.

Prema narodnoj pesmi „Kosovka djevojka“, čovek kome ona pruža pomoć jeste Pavle Orlović, mladi barjaktar kneza Lazara.

Posle Kosovskog boja 1389. godine, devojka izlazi na bojno polje noseći hleb, vodu i vino. Među mrtvima i ranjenima traži trojicu junaka – Miloša Obilića, Kosančić Ivana i Toplicu Milana.

Toplica Milan bio je čovek za koga je trebalo da se uda, dok su joj Miloš Obilić i Kosančić Ivan obećali da će na njihovoj svadbi biti kum i dever.

Zamislite samo tu devojku koja prolazi između ranjenih ratnika, zagleda im lica i nada se da će među njima ugledati makar jednog od trojice koje traži.

Umesto njih, nailazi na teško ranjenog Pavla Orlovića.

Reči koje su joj srušile sve nade

Devojka prilazi Pavlu, previja mu rane i pokušava da ga okrepi vodom i vinom.

Dok mu pomaže, on je pita koga traži na bojnom polju.

Ona mu govori o trojici junaka, o obećanoj svadbi i budućnosti kojoj se nadala. Još veruje da će pronaći svog Milana, da će se vratiti kući i da će život nastaviti tamo gde je stao pre bitke.

Ali Pavle zna ono što ona još ne zna.

Saopštava joj da su sva trojica poginula u Kosovskom boju.

U tom trenutku nestaje svaka njena nada. Devojka počinje da plače, shvatajući da je izgubila verenika, ali i ljude koji je trebalo da budu deo njenog najradosnijeg dana.

U narodnoj pesmi ona oplakuje svoju nesrećnu sudbinu i odlazi sa bojnog polja.

Zato slika Uroša Predića nije samo priča o ranjenom junaku. To je i trenutak u kojem devojka, pokušavajući da spase jedan život, saznaje da je izgubila čoveka sa kojim je želela da provede svoj.

Da li je Pavle Orlović zaista postojao?

Iako je njegovo ime dobro poznato iz narodnih pesama, nema pouzdanih istorijskih dokaza koji potvrđuju da je Pavle Orlović zaista učestvovao u Kosovskom boju.

U narodnim predanjima pominje se kao vojvoda povezan sa Novim Brdom, dok druge priče govore da je ranjen pokušao da se vrati sa Kosova, ali je usput preminuo.

Jedno predanje čak vezuje njegovo grobno mesto za selo Osonicu kod Ivanjice.

Ipak, ove priče pripadaju narodnoj tradiciji i nisu istorijski potvrđene.

Pavle Orlović ostao je pre svega epski junak, a zahvaljujući čuvenoj slici njegov lik poznaju i oni koji nikada nisu pročitali narodnu pesmu.

Prava Kosovka devojka živela je u Beogradu

Još jedan detalj malo ko zna. Devojka sa Predićeve slike nije nastala samo iz slikareve mašte. Njeno lice pripadalo je stvarnoj ženi.

Urošu Prediću pozirala je Leposava Stanković, kasnije Lulik, rođena 1899. godine.

Bila je učenica Trgovačke škole, čiji je direktor bio brat slavnog slikara.

Prema kasnijim novinskim pričama, Predić je ženski i muški lik slikao odvojeno, pa se modeli koji su mu pozirali navodno nikada nisu ni upoznali.

Leposava je živela dug život. Preminula je 2. marta 1995. godine u Beogradu, u 96. godini.

Njenu smrt zabeležila je i „Politika“, podsetivši da je upravo njeno lice ostalo ovekovečeno na jednom od najpoznatijih dela srpskog slikarstva.

Slika je nastala u vreme kada je Srbija ponovo tugovala

Posebno je zanimljivo i kada je „Kosovka devojka“ nastala.

Uroš Predić napravio je prvu skicu 1914. godine, a sliku završio 1919, neposredno po okončanju Prvog svetskog rata.

Delo je nastalo po narudžbini Kola srpskih sestara, humanitarnog udruženja čije su članice pomagale ranjenicima i negovale bolesne tokom ratova.

Zbog toga slika nosi i dodatno značenje. Iako prikazuje prizor iz kosovske legende, nastala je u vremenu kada su mnoge žene u Srbiji, baš poput Kosovke devojke, čekale svoje muževe, sinove i braću da se vrate iz rata.

Mnoge ih nikada nisu dočekale.

Od 1940. godine „Kosovka devojka“ nalazi se u vlasništvu Muzeja grada Beograda.

I možda baš zato, kada sledeći put pogledate ovu sliku, nećete videti samo devojku koja pridržava ranjenika.

Videćete mladu ženu koja je došla da pronađe svoju ljubav, a umesto nje čula vest koja joj je zauvek promenila život.