Žarko Laušević, poznati crnogorski glumac, u svojoj knjizi "Sve prođe, pa i doživotna" otkriva teške trenutke iz svog života tokom boravka u zatvoru.
On je prošao kroz dugi period zatvorskog života, prvo u crnogorskom zatvoru Spuž, a potom u zatvoru u Beogradu, gde je proveo dve i po godine.
Jedan od
"Bilo je to pre nekih dve i po godine. Centralni zatvor u Beogradu. Možda najteži period mog dotadašnjeg robijanja. Ipak, jedna noć je bila drugačija. Hteo sam da zaboravim. Bilo je to negde oko moje slave, Đurđevdana.
U toj noći, kada je
Dok je ležao, čekajući da neko dođe u pomoć, primetio je ženske klompe i ruke iznad njih. Na njegovo iznenađenje, nije došao komandir, već medicinska sestra koja ga je pokušala nagovoriti na nešto potpuno neprimereno.
Laušević se prisetio tih trenutaka sa mnogo nelagodnosti i prepoznao ih kao jedan od najgorih perioda svog života u zatvoru.
Ovaj deo iz njegove knjige izazvao je pažnju javnosti zbog ozbiljnih tema i njegovog ličnog svedočenja o životu iza rešetaka, koji je kako tvrdi, bio pun nehumanih trenutaka, kroz koje je morao da se bori sa sopstvenim osećanjima i preživljavanjem.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)