Na Balkanu vekovima su postojale burneše, žene koje su se zavetovale na celibat i odlučivale da ostatak života provedu u ulozi muškarca.
Ova tradicija, danas na ivici izumiranja, oblikovala je sudbine mnogih žena u severnoj Albaniji i na Kosovu, pružajući im slobodu i prava rezervisana samo za muškarce.
Jedna od poslednjih burneša, Đustina Grišaj, danas 57-godišnjakinja, živi u selu Lepuše, zabačenoj dolini među planinama Velike Malesije.
„Bili smo izuzetno siromašni. Moj otac je preminuo, a majka je imala šestoro dece. Kako bih pomogla porodici, postala sam burneša i posvetila se radu“, kaže Đustina.
Kao glava porodice, Đustina vodi gostionicu, obrađuje zemlju i brine o životinjama.
Takođe,
„Moj otac je voleo lekovito bilje i naučio me je svemu što znam. Sada želim da moja nećaka Valerijana nastavi tu tradiciju“, objašnjava Đustina.
Međutim, njena nećaka Valerijana predstavlja novu generaciju žena koje biraju drugačiji put. Napustila je selo sa 16 godina i otišla u Tiranu, gde je studirala pozorišnu režiju i fotografiju.
„Danas, devojke imaju više prilika. Ne moramo da biramo između braka i zaveta. Borimo se za jednaka prava bez odricanja svog identiteta“, kaže Valerijana.
Koreni ove tradicije potiču iz Kanuna, drevnog zakona koji je regulisao život u severnoj Albaniji i na Kosovu tokom 15. veka. U ovom patrijarhalnom društvu, žene su često bile tretirane kao vlasništvo muškarca.
Postati burneša bio je način da žena stekne poseban društveni status, izbegne ugovoreni brak ili čak spreči krvnu osvetu između porodica.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)