Sedi dole - jedan! Tako se u školi ocenjuje neznanje, za ono fudbalsko, kad na turniru dobiješ jedan (uzmeš, svejedno) bod, ideš kući. Ideš na popravni, za dve godine. Ako ga bude...
U iščekivanju tog novog velikog takmičenja, Evropskog prvenstva, na koje, uzgred budi rečeno, nismo otišli još od 2000. godine, ostaje bolna konstatacija s ovog Mundijala - nikad gori „orlovi“!
Treći put je Srbija igrala na šampionatu sveta pod svojim imenom i treći put se vraća s poražavajućim učinkom. Dijametralno suprotno ambicijama koje je ponela u Katar i na talasu opštenarodne euforije, takođe očigledno neutemeljene u realnosti.
A ta stvarnost, surova i bolna, kaže da su Piksijevi „orlovi“ - ne opravdava ih ni takozvana grupa smrti - gore prošli nego i Antićevi 2010. u Južnoj Africi i Krstajićevi pre četiri godine u Rusiji.
I u zemlji Rta Dobre Nade smo gajili, pokazalo se nažalost, iluziju da iz poslednje bitke možemo kao pobednici, ali su Dejan Stanković i saigrači bar doneli prethodno ostvaren trijumf nad Nemačkom. Prvim nad tim velikanom posle skoro pola veka.
Plen „orlova“ je i u Rusiji bio tri boda (protiv Kostarike), takođe nedovoljan za prolaz u osminu finala. I takođe za konačno 23. mesto na SP.
Ovaj bod(ić) u Kataru je svrstao selekciju Dragana Stojkovića na 29. poziciju, ispred domaćina (0), Kanade (0) i Velsa (1, gol-razlika minus tri). I poslao na popravni. Samo da ga bude u Nemačkoj 2024.
Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu .
Komentari (3)