Nekadašnji mladi reprezentativac Srbije, koji je s tom selekcijom 2007. godine osvojio Evropsko prvenstvo, košarkaš Uroš Nikolić (34) na putu je da svojoj, svakako vrlo uspešnoj karijeri doda i četvrtu titulu. Centar (207) koji je košarkaški put započeo u Slogi iz šumadijskog gradića Batočine, igra zapaženu ulogu u SAM basketu iz Masanja, kod Lugana, u kantonu Tičino. Klub je trenutno drugi u švajcarskoj ligi sa 13 pobeda i tri poraza. Ispred njega je Olimpik iz Friburga, koji ima 16 pobeda i jedan poraz. Liga ima 10 klubova.
- Osnovu ekipe čine naši igrači, a ostali su reprezentativci Švajcarske i dobri stranci. Sa dobrom atmosferom, kakva je u klubu, i igrama kakve smo prikazivali možemo da napadnemo titulu. Visina nam daje prednost i jedna smo od retkih ekipa koja ima bar osmoricu igrača koji mogu da daju dvocifren broj poena - kaže Nikolić.
On je, inače, promenio veliki broj klubova i zemalja, a u Švajcarskoj je već četiri godine:
- Prvo sam igrao u Monteu i Veveju, oba grada su blizu Lozane, pa u Lugano Tajgersima, a sada sam u Masanju. Kada sam prvi put došao, nisam znao ništa o švajcarskoj košarci, pa sam se iznenadio organizacijom klubova, ali i kvalitetom života.
Masanjo je mesto u opštini Lugano, a mnogi će reći i da je sastavni deo tog grada na obali Luganskog jezera, koji je najveći, ali ne i glavni grad kantona Tičino.
- Kvalitet lige je sada viši nego kada sam došao u Švajcarsku. Posmatrači sa strane potcenjuju kvalitet lige jer se utakmice igraju u školskim halama, a i snimci utakmica su prilično loši.
Uroš objašnjava da svaki klub ima pravo na četiri stranca, koji su svi dobri ali su svi na sličnom nivou, zato prvenstvo osvaja klub koji ima najbolje Švajcarce. U svim klubovima je veća razlika između kvaliteta domaćih igrača nego stranaca.
- Trenutno u klubu imamo trojicu reprezentativaca. To su braća Dušan i Marko Mlađan i Roberto Kovač, koji je hrvatskog porekla. Svi imaju švajcarsko državljanstvo, s tim što Dušan ima i naše. Još dvojica igrača su poreklom iz Srbije, ali imaju švajcarsko državljanstvo. To su Ivan Tanacković i Danijel Anđelković. Pomoćni trener je Slovenac Uroš Slokar, koji je odigrao 20 utakmica za Toronto u NBA ligi i dva puta osvojio prvenstvo Italije - upoznaje nas Uroš sa balkanskim delom lične karte kluba.
Plavokosi centar je u dosadašnjem delu karijere promenio veliki broj klubova, pa i zemalja. Ponikao je u Slogi iz Batočine, potom igrao za Zastavu iz Kragujevca, a finalni glanc u mlađim kategorijama dobio je u Vršcu. Seniorsku karijeru otpočeo je u Megi, nastavio u Krki iz Novog Mesta, pa u Crvenoj zvezdi, MZT-u iz Skoplja, Radničkom iz Kragujevca, Igokei iz Laktaša, sledi epizoda u Poljskoj - u dva navrata u Turovu iz Zgoželeca i jednom u Vilski Morskijeu iz Ščećina. Zatim odlazi u švajcarski Monte, pa u belgijski klub iz Monsa i na kraju povratak u Švajcarsku, najpre u Vevej, a potom u već pomenute Lugano i Masanjo.
Uroš je sa Krkom osvojio prvenstvo Slovenije, čime je prekinuta dominacija Olimpije, a sa Turovom je bio prvak Poljske.
- Najlepše uspomene iz su mi iz mlađih selekcija. To 87. godište osvojilo je sve što se moglo osvojiti. A zlatnom medaljom na evropskom prvenstvu zaokružena je jedna lepa priča. Najveću karijeru od svih momaka napravio je Miloš Teodosić, ali ima još onih koji i danas igraju profesionalno - priseća se naš sagovornik.
Uz to, Nikolić i u svom sadašnjem timu igra zapaženu ulogu. Prema statističkim parametrima je među prvih 10 skakača u ligi, a više puta je bio i MVP. Kad se sve sabere, nema razloga za nezadovoljstvo.
Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.
Komentari (0)