Jula 1942. godine, u Mašvinskoj šumi, u okolini Slunja, desio se jedan od najužasnijih pokolja srpske dece na Kordunu, od strane vojske nacističke i ustaške Nezavisne Države Hrvatske.

Na proplanku je bilo poređano 20 dečijih leševa. Bilo je deset devojčica i deset dečaka, raspoređenih u krug. Nijedno dete nije bilo starije od sedam godina. Deset golih, zaklanih devojčica leželo je raširenih nožica i ručica spajajući se tako u krug. A na njih su neljudi u crnim ustaškim uniformama cinično poređali deset golih dečaka – stomak na stomak.

 I tako su, u krugu mrtvih ležala ova mrtva srpska deca, izložena neopisivom iživljavanju i pre i posle svoje mučeničke smrti. Jedno na drugom, deset parova u krug.

Taj monstruozni zločin nazvan je "Dječje mrtvo kolo u Mašvini".

Zločin poznat kao „Dječje mrtvo kolo u Mašvini“ predstavlja jedan od najpotresnijih primera genocidne politike NDH nad srpskim stanovništvom, posebno na području Korduna i Banije tokom 1941–1942. godine. Reč je o planskom i sistematskom teroru čiji cilj nije bio samo fizičko uništenje, već i zastrašivanje, ponižavanje i psihološko lomljenje preživelih.

Masakr se dogodio u periodu velikih ustaških ofanziva na srpska sela u okolini Slunja, kada su čitave porodice ubijane, a sela spaljivana. Deca su često stradavala zajedno sa roditeljima ili su ubijana odvojeno, što ovaj zločin čini dodatno monstruoznim — jer su žrtve bila deca predškolskog uzrasta, potpuno bespomoćna i bez ikakvog vojnog ili političkog značenja.

Sam čin namernog „aranžiranja“ tela ukazuje da se ne radi o „usputnom zločinu rata“, već o svesnom iživljavanju, sa elementima ritualnog poniženja. Upravo zbog toga je ovaj događaj u kolektivnom pamćenju ostao zapamćen ne samo kao masovno ubistvo, već kao simbol krajnje dehumanizacije žrtava.

Zločin je dokumentovan u svedočenjima preživelih, posleratnim zapisima i istraživanjima istoričara koji su se bavili zločinima NDH, ali nikada nije adekvatno procesuiran, niti je dobio mesto u širem evropskom sećanju na stradanja civila u Drugom svetskom ratu.

„Dječje mrtvo kolo u Mašvini“ ostaje trajno svedočanstvo o zločinu u kojem je nestala svaka granica ljudskosti i opomena da se stradanje nevine dece nikada ne sme zaboraviti, relativizovati niti ponoviti.

BONUS VIDEO