Dečaka od sedam godina su streljali dva puta. Danas se sećamo porodice Golubović:

Petar i Pavle Golubović imali su samo 7 i 5 godina, kada su zajedno sa svojim roditeljima streljani u Konjicu u noći između 1. i 2. jula 1992.

Njihovi roditelji Đuro i Vlasta bili su profesori u konjičkoj gimnaziji i ostali su u tom gradu, iako je većina Srba napustila Konjic. Verovali su da su bezbedni i da nemaju razloga za brigu i strah, jer nikome nisu učinili nikakvo zlo.

Pripadnici specijalne policije su u noći 1. jula 1992. upali u njihov stan i odveli oca Đuru, majku Vlastu i njihove sinove uzvodno uz Neretvu i na 5 kilometara od Konjica ih streljali.

Igrom slučaja sedmogodišnji Petar je preživeo streljanje i kada su zločinci otišli izvukao se ispod tela ubijenih roditelja i u pola noći pošao da traži pomoć. Došao je do policijskog punkta u selu Bijela i ispričao policajcima šta se dogodilo.

Ti policajci su ga izručili istim ljudima koji su ubili njegovog brata i roditelje, tako da je mali Petar od 7 godina po drugi put streljan!

O tom zločinu dugo se posle rata ćutalo u Konjicu. Taj muk prvi je prekinuo musliman Anis Kosovac!

Anis je na ulazu u pravoslavno groblje u Konjicu podigao spomen ploču svojim komšijama, druge vere, dečacima Petru i Pavlu, koja danas podseća i opominje na nešto što nikada ne smemo zaboraviti, a što neki već godinama pokušavaju da zaborave.

U znak sećanja na stradale konjičke dečake Petra i Pavla, a u čast apostola Petra i Pavla, crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Borcima je obnovljena.

I tako se sada uz likove apostola, na prestonoj ikoni, nalaze i likovi nevino stradale dečice koja se rame uz rame sa Spomenkom Gostićem, Milicom Rakić i Markom Simićem mole za nas danas.