Neizvesnost, strah, neprospavane noći i zvuci sirena obeležili su proleće 1999. godine u Srbiji, posebno u Beogradu. NATO agresija počela je 24. marta u večernjim satima, a samo nekoliko dana kasnije, u noći između 2. i 3. aprila, bombardovan je i sam centar prestonice.

Pre toga, danima su trajali intenzivni napadi na vojni aerodrom u Batajnici i okolna naselja. U ranim jutarnjim satima 3. aprila pogođene su zgrade Ministarstva unutrašnjih poslova u Ulici kneza Miloša, čime je napad prenet u srce Beograda.

Nakon snažnih detonacija, nad ovim delom grada nadvio se gust dim, a ubrzo je izbio i požar. Ulica kneza Miloša bila je blokirana, ali, uprkos razaranju, nije bilo poginulih u napadu na zgradu MUP-a.

Građani Beograda pokazali su veliku hrabrost, izlazeći iz skloništa i pomažući jedni drugima, iako je postojala opasnost od novih udara.

Tokom iste noći uništena je i zgrada Komesarijata za izbeglice, koja se nalazila u непосредnoj blizini. Samo nekoliko sati ranije u toj zgradi su boravili zaposleni koji su zbrinjavali stotine raseljenih osoba sa Kosova i Metohije.

78 dana bombardovanja i velike posledice

NATO bombardovanje trajalo je ukupno 78 dana, tokom kojih su širom Srbije gađani vojni, ali i brojni civilni objekti. Već prvog dana napada pogođeno je područje Batajnice, a u Beogradu su se oglasile sirene za vazdušnu opasnost.

Tokom bombardovanja oštećeni su ili uništeni mostovi, bolnice, škole, industrijska postrojenja, medijske kuće i brojni kulturni spomenici. Stradalo je više hiljada ljudi – među njima veliki broj civila, uključujući i decu, dok je nekoliko hiljada građana povređeno.

Materijalna šteta bila je ogromna – desetine hiljada objekata su oštećene ili uništene, uključujući puteve, pruge, aerodrome i mostove. Ukupna šteta procenjena je na desetine milijardi dolara.