Časnom pojasu Presvete Bogorodice do sada se poklonilo više od pola miliona vernika, a među njima je bila i Marija Đukić, majka trojki koja je sa suprugom i decom čak 11 sati čekala kako bi celivala jednu od najvećih hrišćanskih svetinja.

Njena priča dirnula je mnoge, jer iza tog trenutka stoje godine borbe za potomstvo, neizvesnosti, molitve i vere koja je, kako sama kaže, nikada nije napustila.

Nakon pregleda u Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj, Marija je zajedno sa suprugom i troje dece krenula ka Hramu Svetog Save sa željom da se pokloni svetinji za koju veruje da joj je promenila život.

– Nakon kontrola u Tiršovoj, zajedno sa suprugom i troje dece stala sam u red kako bih ispunila veliku želju koju sam dugo nosila u srcu. Prvo smo mislili da nećemo stići da dođemo, ali rok za celivanje pojasa bio je produžen, a nama su upravo za ponedeljak i utorak bile zakazane kontrole u Tiršovoj. To sam shvatila kao pravi Božiji znak i nije mi bilo teško da čekam sa troje dece – rekla je Marija za RINU.

1

Godinama čekali potomstvo

Marija i njen suprug dugo su vodili tešku i iscrpljujuću borbu za potomstvo. U tom periodu, kako kaže, veliku snagu pronalazila je u veri i molitvi.

Posebnu vezu sa Pojasom Presvete Bogorodice ostvarila je mnogo pre nego što je ova svetinja stigla u Beograd.

– Pojas Presvete Bogorodice mi je doneo rođak, moj Đole, sa Svete Gore još kada nismo imali decu. Molila sam se i nosila ga dve godine, sigurno, dok nisam ostala trudna. A onda i celu trudnoću. Skinula sam ga onog trenutka kada sam krenula u porođajnu salu – ispričala je Marija.

Kako navodi, kasnije je pojas prosledila i drugim ženama koje su se suočavale sa istim problemom, a koje su, prema njenim rečima, takođe dobile potomstvo.

Čekali 11 sati u redu

Nakon što su završili preglede u Tiršovoj i dobili najvažniju vest – da su sva deca dobro – porodica je odlučila da ode u Hram Svetog Save.

– Završili smo sa svo troje dece kontrole, Bogu hvala sve je u redu. Izlazimo iz Tiršove i suprug mi kaže: „Ja odoh da čekam, a ti ih odvedi da spavaju, pa dođite.“ Kraj reda se nije video. On je stajao već šest sati u redu dok mi nismo stigli, a onda zajedno još pet – rekla je Marija.

Iako je čekanje trajalo gotovo pola dana, porodica nije odustala od želje da se pokloni svetinji.

Pogled ka Tiršovoj probudio emocije

Jedan trenutak posebno joj je ostao urezan u sećanje.

Dok je stajala u redu, okrenula se i ugledala zgradu Tiršove, mesto koje je za njenu porodicu nosilo mnogo emocija.

– Vidim onaj prozor sa kog sam se molila svakog jutra da mi deca budu dobro. Prozor sa kog sam bila uplašena, ali sam verovala u Boga i znala da će naši heroji uspeti u svojoj bici – rekla je Marija.

Kako ističe, deca su tokom pet sati čekanja bila nasmejana i razigrana.

– Igrali su se, jurili, prosto su uživali. A onda smo došli do ulaza u Hram. Meni su suze same tekle, ne znam zašto. Taj osećaj je nemoguće opisati. Taj izliv emocija – navela je ona.

Zahvalnost za najveći dar

Na kraju, Marija nije krila emocije i zahvalnost zbog svega što je njena porodica prošla.

– Hvala ti Bože na ovom daru koji si nama podario i daj Bože da svim vernicima bude na zdravlje i spasenje. Zahvalna sam Bogu, suprugu na želji i požrtvovanju, kao i deci koliko su bili dobri sve vreme dok smo čekali – poručila je Marija Đukić.

Njena priča jedna je od mnogih koje su ovih dana ispričane ispred Hrama Svetog Save, gde su stotine hiljada ljudi dolazile da se poklone Časnom pojasu Presvete Bogorodice i pomole za zdravlje, mir i blagostanje svojih porodica.