Atos je bio centar tadašnjeg pravoslavnog sveta, pa je posedovanje sopstvene carske lavre (poput Hilandara za Srbe, Zografa za Bugare ili Svetog Pantelejmona za Ruse) značilo više od same religije.

Evo šta su narodi i njihove države time dobijali:

Kulturni i prosvetni centar (univerzitet tog doba)

Svetogorski manastiri funkcionisali su kao najvažnije kulturne laboratorije i prepisivačke radionice:

• Prevodilačka delatnost: Tu su se najvažnije grčke knjige, zakoni, bogoslužbeni i teološki tekstovi prevodili na narodne jezike (npr. na staroslovenski).

• Školovanje elite: Budući pisci, diplomate, episkopi i crkveni poglavari (poput Svetog Save) obrazovali su se na Atosu i u svoju domovinu donosili najsavremenija znanja iz Vizantije.

• Čuvanje pismenosti: U vremenima stranih okupacija (npr. pod Osmanlijama), ovi manastiri ostali su jedina mesta gde su se sistematski čuvali jezik, pismo, istorija i tradicija jednog naroda.

Međunarodni i diplomatski prestiž

Imati svoj manastir na Atosu u srednjem veku bilo je ekvivalentno posedovanju ambasade sa stalnim sedištem u najvišem duhovnom forumu Evrope.

• Potvrda državnog suvereniteta: Kada bi vizantijski car izdao hrisovulju (povelju) kojom priznaje pravo nekom vladaru da podigne ili obnovi manastir, to je ujedno bilo posredno priznanje legitimiteta i snage te države.

• Mesto susreta i diplomatije: Na Atosu su se sastajali učeni ljudi i izaslanici iz različitih zemalja, što je omogućavalo neformalne diplomatske kontakte i sklapanje saveza.

Duhovno utočište i večni pomen (kult ktitorstva)

Za srednjovekovnog čoveka pitanje spasenja duše i zagrobnog života bilo je od presudnog značaja.

• Neprekidna molitva: Vladari su podizali manastire kako bi obezbedili da se monasi u njima „do kraja sveta i veka” svakodnevno mole za zdravlje vladara, njegove porodice i spasenje duša čitavog njegovog naroda.

• Mesto za povlačenje (abdikacija): Kada bi se umorili od vlasti ili ratovanja, vladari su se često monašili i povlačili na Svetu Goru da tamo provedu poslednje dane života i budu sahranjeni (poput Stefana Nemanje, odnosno Svetog Simeona).

Pravni i administrativni uticaj

Preko Svete Gore, u pravne sisteme mladih država uvođeno je napredno vizantijsko pravo.

• Prenos zakona: Sveti Sava je preveo Nomokanon (Zakonopravilo) na srpski jezik, oslanjajući se na svetogorske izvore, čime je Srbija dobila svoj prvi sveobuhvatni pravni kodeks za uređenje države i crkve.

Razvoj umetnosti i arhitekture

Monasi povratnici prenosili su najviše estetske standarde iz Vizantije u svoje matične zemlje.

• Građevinski stilovi: Arhitektura viđena na Atosu direktno je uticala na gradnju crkava širom Balkana (npr. na razvoj Moravske škole u Srbiji).

• Ikonopis i freskoslikarstvo: Najbolji grčki majstori oslikavali su svetogorske manastire, a lokalni umetnici su, učeći od njih, razvijali sopstvene nacionalne škole ikonopisa.