Georgije Bogić bio je jerej Srpske pravoslavne crkve i paroh u Našicama. Rođen je u Subockoj kod Pakraca, bogosloviju je završio u Sarajevu, a za sveštenika je rukopoložen 1934. godine u Pakracu. Pre dolaska u Našice službovao je u parohijama Majar i Bolomčani.

U Našice je došao 1940. godine, neposredno pred početak Drugog svetskog rata i uspostavljanje Nezavisne Države Hrvatske.

Odveden iz stana i ubijen na pašnjaku

Prema istorijskim zapisima, u noći između 17. i 18. juna 1941. godine trojica ustaša, predvođena Feliksom Lahnerom, izvela su Georgija Bogića iz njegovog stana i odvela ga na pašnjak u selu Martin.

Tamo je, prema dostupnim svedočenjima i dokumentima, bio izložen teškom fizičkom zlostavljanju i mučenju. Nakon višesatnog maltretiranja ostavljen je na polju, gde je podlegao povredama.

Njegovo telo ostalo je na mestu stradanja do narednog dana, kada je grupi Roma naređeno da ga prevezu i sahrane na groblju u koloniji Brezik.

Tvrdnje istoričara o pozadini zločina

Istoričar Viktor Novak u svojoj knjizi „Magnum Crimen“ navodi da je ubistvo Georgija Bogića bilo povezano sa pritiscima kojima je srpsko stanovništvo u tom kraju bilo izloženo tokom rata.

Prema njegovim navodima, cilj je bio slabljenje uticaja Srpske pravoslavne crkve i podsticanje prelaska pravoslavnog stanovništva u rimokatoličku veru.

Posleratna Komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača beležila je svedočenja o pritiscima i progonima Srba na području Našica i okolnih sela tokom ratnih godina.

Proglašen za sveštenomučenika

Srpska pravoslavna crkva proglasila je Georgija Bogića za sveštenomučenika. Njegov spomen obeležava se 17. juna po novom kalendaru.

Njegovo stradanje i danas se navodi kao jedno od najpotresnijih svedočanstava progona pravoslavnog sveštenstva na prostoru Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svetskog rata.