Logor Jastrebarsko, koji je tokom postojanja Nezavisne Države Hrvatske bio namenjen uglavnom srpskoj deci, predstavlja jedno od najmračnijih poglavlja istorije Drugog svetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije.

Prema istorijskim podacima i brojnim svedočenjima preživelih, logor su vodile časne sestre iz reda Svetog Vinka Paulskog, dok je na njegovom čelu bila časna sestra Barta Pulherija, koja je bila u srodstvu sa Milom Budakom, jednim od visokih funkcionera NDH i autorom zloglasne politike prema Srbima.

Istoričari navode da su u logoru bila smeštena deca uzrasta od svega šest meseci do 14 godina. Većina mališana nalazila se u dvorcu Erdodi, dok je deo bio smešten u drvenim barakama koje su ranije služile za smeštaj italijanskih vojnih konja.

Brojna svedočenja govore da su deca svakodnevno bila izložena fizičkom nasilju, gladi, bolestima i prisilnom verskom prevaspitavanju.

Posebno su ostala zapamćena svedočenja o brutalnim kaznama tokom verske nastave u crkvi Svetog Pavla. Najteža kazna nosila je naziv "krampus", po nazivu koji je među meštanima označavao đavola.

Prema iskazima preživelih, deca su najpre zatvarana u podrum crkve gde su satima boravila u mraku, bez hrane i u stanju velikog straha. Nakon toga u prostoriju bi ulazio ustaški vojnik prerušen u "Krampusa", sa lancem kojim je tukao mališane.

Svedoci navode da su pojedina deca od posledica tih batina preminula, dok su mnoga ostala trajno osakaćena.

Jedno od najpotresnijih svedočenja govori o devojčici koja je tokom jednog takvog kažnjavanja zadobila teške povrede oka. Prema navodima svedoka, časna sestra Gracioza odvela ju je nakon toga u kuhinju i dala joj čaj uz reči da će posle njega "večno zaspati".

Glad, bolesti i potresna svedočenja preživelih

Preživeli logoraši ostavili su brojna svedočenja o svakodnevnom životu u Jastrebarskom.

Ivo Ložner, koji je bio zadužen za sahranjivanje preminule dece, svedočio je da je jednom prilikom prisustvovao trenutku kada je Barta Pulherija pogledala prostoriju punu tela dece i izgovorila:

"Pa to je krasno. Podsećaju me na malog Isusa u Vitlejemskoj štalici."

Prema iskazima svedoka, Pulherija je aktivno učestvovala u pokušajima prevaspitavanja srpske dece u duhu ustaške ideologije, kao i njihovom pokatoličavanju.

Gojko Rončević, koji je kao sedmogodišnjak proveo tri meseca u Jastrebarskom, ispričao je da su ustaše deci obećavale da će videti roditelje ili dobiti čokoladu, a zatim ih odvodile na mesta pogubljenja.

On je naveo da je svojim očima video kako je Barta Pulherija budakom usmrtila dvoje dece.

Preživela logorašica Zorka Delić svedočila je da je upravnica logora često govorila da su srpska deca "banditska deca" i da ih treba pobiti.

Deca su, prema njenim rečima, bila primoravana da pozdravljaju ustaškim pokličem "Za dom spremni", dok su oni koji bi to odbili završavali u samicama, gde su premlaćivani.

Svedoci navode da su časne sestre decu tukle šibama, a potom otvorene rane polivale sirćetom ili slanom vodom.

Pored fizičkog nasilja, logor su obeležili glad i bolesti. Deca su bolovala od dizenterije, tifusa, skorbuta, upale pluća, difterije i drugih teških oboljenja.

Istoričari navode da je zbog kombinacije gladi, bolesti i zlostavljanja svakodnevno umiralo više mališana, koji su potom sahranjivani u zajedničkim grobnicama.

Zatočenica Gina Mirić svedočila je da su ih časne sestre tukle i primoravale da pevaju ustaške pesme.

Prema dostupnim svedočenjima, u logor su stizale značajne količine hrane, odeće, obuće i lekova namenjenih deci, ali veliki deo te pomoći nije dolazio do mališana.

Nakon završetka Drugog svetskog rata, Barta Pulherija uspela je da napusti zemlju. Prema dostupnim podacima, umrla je 1981. godine u Austriji, a nikada nije osuđena za dela koja joj se stavljaju na teret u svedočenjima i istorijskoj literaturi.

Lik časne sestre u filmu "Dara iz Jasenovca" inspirisan je upravo istorijskom ličnošću Barte Pulherije, koju je na filmu tumačila glumica Tatjana Kecman.

Logor Jastrebarsko predstavlja jedno od najtežih i najosetljivijih poglavlja istorije Drugog svetskog rata na prostoru NDH. Svedočenja preživelih, arhivska građa i istorijska istraživanja i danas su predmet proučavanja, a brojni detalji služe kao podsetnik na stradanje dece i posledice ratnih zločina.

Tokom Drugog svetskog rata na teritoriji NDH uspostavljen je sistem logora u kojima su stradali Srbi, Jevreji, Romi i drugi progonjeni. Jastrebarsko je ostalo upamćeno kao logor u kojem su bila zatočena deca, a njegova istorija i danas izaziva veliko interesovanje javnosti i istoričara. Pitanja odgovornosti pojedinaca i institucija za događaje iz tog perioda i dalje su predmet istorijskih istraživanja i javnih rasprava.

Izvori: Kurir, Otačastvo, Espreso, B92.